Evo kako je nastala najpoznatija pjesma u čast sv. Antunu
Malo je pjesama koje su imale tako buran i lepršav život kao što je pjesma “Ak’ od Ante tražiš čudo”, spjevana u čast sv. Antuna Padovanskoga. Kroz više od sedam stoljeća doživjela je neizmjerno izdanje, puno puta je uglazbljena te je prevođena na mnoge europske i izvaneuropske jezike.
Pjesma Ak’ od Ante tražiš čudo / Si quaeris miracula spjevana u čast svetom Antunu, nastala je u Parizu oko 1250. godine, a njezin autor je fra Julijan iz Speyera, kako piše Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – samostan Knin.
Fra Julijan je autor rimovanih časoslova (oficija) za blagdane sv. oca Franje Asiškoga, sv. Ante Padovanskoga i sv. Klare Asiške. Prije nego je postao franjevcem bio je zborovođa na dvoru francuskoga kralja Ljudevita VIII., a oko 1225. godine stupio je u franjevački samostan u Parizu i u njemu također bio zborovođa.
Neki su mu osporavali autorstvo, pa se najčešće spominjalo sv. Bonaventuru. Pretpostavlja se da je ta zabuna nastala, jer je sv. Bonaventura spjevao onu poznatu pohvalnicu jeziku sv. Ante O lingua benedicta – O blagoslovljen jeziče.
Valja napomenuti da su se fra Julijanovi tekstovi i melodije časoslova na blagdane sv. o. Franje i sv. Ante molili i pjevali kroz duga stoljeća u cijelome franjevačkom redu. Tek su 1731. godine, franjevci konventualci uveli nove tekstove, a 1771. godine, te su tekstove prihvatili i kapucini. Fra Bonaventura Gazzol iz Placencije, kasnije biskup i kardinal, 1975. priredio je nove tekstove, za koje suvremeni kritičar tvrdi da su arte logine inferior antiquo. Dakle, puno manje umjetničke vrijednosti od onih fra Julijanovih.
Fra Julijanovi tekstovi bili su u časoslovu franjevaca (OFM) sve do 1973., kada su uvedeni novi. Opravdano je ustvrditi da su priređivači tih tekstova loše shvatili liturgijsku reformu, koju je proveo Drugi vatikanski sabor, srušili su divno tekstovno i glazbeno fra Julijanovo djelo, nametnuli nam dvostruko siromašniji predložak – siromašniji i tekstovno i glazbeno.
Sasvim je, naime, jasno da je Julijanova melodija bačena u arhiv, a u vrijednosti tekstova se svatko može sam uvjeriti. Stoga, neka bude dopušteno reći – sit venja verbo – kada bi netko predivnu baroknu kapelu Majke Božje Snježne u Belcu (1974.) srušio i na njezinu mjestu podigao novo betonsko zdanje, zar bi to novo bilo bolje i ljepše? Kome i čemu bi to rušenje staroga i gradnja novoga služilo? Ipak, treba požaliti što su nas lišili fra Julijanova velikoga i divnoga djela.
Ak’ od Ante tražiš čudo recitirala se i pjevala na Matutinu, na blagdan sv. Ante kroz duga stoljeća. Bila je liturgijska, tj. službena molitva Crkve, odnosno franjevačkog reda.
Sigurno su pojedini pobožni fratri (a kasnije i drugi vjernici), štovatelji sv. Ante, u svojim privatnim pobožnostima često molili taj resporizorij. Tako je on iz službe liturgijske uporabe prešao u privatnu i pučku pobožnost. Time počinje njegovo novo i vrlo dugo putovanje, koje će ga kroz proteklih gotovo osam stoljeća dovesti do neizmjernoga broja Antinih štovatelja, do prijevoda na mnoge jezike, a i mnogi su se glazbenici okušali stvarajući nove napjeve za taj začuđujući tekst.
Kako se u toj pjesmici nalazi 13 problema, muka ili nesreća, vjernici su je počeli moliti u raznim potrebama. A kako je blagdan sv. Ante 13. lipnja – dan njegove blažene smrti, koji je 1231. bio utorak – uskoro se razvila tzv. Pobožnost 13 utoraka sv. Ante, pa se pjesma pjevala ili molila svakoga utorka.
Responzorij se s vremenom toliko osamostalio, da su ga svi smatrali ne više liturgijskim tekstom (responzorijem), nego samostalnom pjesmom, čak običnom pučkom popijevkom, što potvrđuju i naši hrvatski nazivi za Si quaeris
Pjesma u čast sv. Antunu prevedena na hrvatski jezik:
Ak’ od Ante tražiš čudo / Si quaeris miracula
Ak’ od Ante tražiš čuda:
Bol, smrt, tugu on ustavlja,
Napastnika goni huda,
Bolne kripi i ozdravlja.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
Od pogibli koje spasi
Od zla svaki sačuvani,
Kako haran njega glasi,
Neka kažu Paduani.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
Uvik slavno hvaljen budi
U tri sobstva Bog jedini,
Koji taka na spas ljudi
Po Antunu čuda čini.
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti:
Stvari, život, uda čila,
On izbavlja od propasti.
Druga varijanta prijevoda:
Ako čudo tražiš, gle,
Smrt i bludnja, nevolje,
đavao, guba bjegaju,
zdrave bolesnici!
More, ropstvo blaži se,
uda, stvari pripale.
Mole i dobivaju
mladi pa i starci!
Iščezava pogibelj,
prestaju i potrebe,
neka priča, tko to zna
ko i Paduanci!
More, ropstvo blaži se,
uda, stvari pripale.
Mole i dobivaju
mladi pa i starci!
Slava Ocu Višnjemu
i s njim Sinu njegovu,
ko i Duhu Svetomu
Sad i sve vijeke.
More, ropstvo blaži se,
uda, stvari pripale.
Mole i dobivaju
mladi pa i starci!
