Svećenik se ne boji zatvora zbog obrane crkvenog nauka o homoseksualnosti: „Moram se boriti za Gospodina“
Zbog toga što je u radijskoj emisiji iznio crkveni nauk o homoseksualnosti, jedan se svećenik na Islandu našao na udaru skupina za prava homoseksualnih osoba, koje se pozivaju na državni zakon koji zabranjuje pokušaje promjene ili potiskivanja spolne orijentacije.
Otac Jakob Rolland mogao bi se suočiti sa zatvorskom kaznom na Islandu zbog obrane katoličkog nauka o homoseksualnosti te zbog pružanja potpore osobama koje s tom sklonošću traže duhovno vodstvo unutar Crkve. Riječ je o svećeniku francuskog podrijetla i kancelaru Biskupije Reykjavík. U razgovoru za ACI Prensa rekao je da mu je dužnost braniti istinu i „boriti se za Gospodina“. Također je ustvrdio da želi probuditi građane za ono što opisuje kao svojevrsnu „LGBT diktaturu“, protiv koje se mnogi boje javno govoriti.
Početak progona
Početkom ožujka Rolland je gostovao u radijskoj emisiji u kojoj ga je voditeljica pitala koji su uvjeti potrebni za primanje Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Konkretno, zanimalo ju je mogu li homoseksualne osobe pristupiti pričesti. Svećenik je odgovorio izlažući nauk Katoličke Crkve o tom pitanju. Sam RÚV sažeo je njegov odgovor ovako: Crkva razlikuje sklonost prema istospolnosti i istospolni spolni život, te navodi da osobe sa sklonošću mogu pristupiti sakramentu ako ne žive „aktivnim queer životom”, dok je Rolland dodao da Crkva također želi pomoći takvim osobama i da se nada njihovoj promjeni kroz vrijeme.
Rolland je istaknuo da sama sklonost prema homoseksualnosti nije grijeh, ali da, prema crkvenom nauku, grijeh nastaje kada se takva sklonost živi na grešan način. Dodao je da je za pristup pričesti potrebno obraćenje, ispovijed i stvarna spremnost na promjenu života te življenje u čistoći. Naveo je i da se mnogi ljudi s istospolnom privlačnošću obraćaju Crkvi tražeći pomoć te da je Crkva tu kako bi im pomogla.
Na dodatna pitanja voditeljice pojasnio je da Crkva ne govori o „konverzijskim terapijama“, nego o duhovnoj pratnji. Upravo je taj dio izazvao veliku kontroverzu. Islandski zakon iz 2023. predviđa kazne do tri godine zatvora za pokušaje promjene ili potiskivanja nečije spolne orijentacije ili rodnog identiteta. Nakon emitiranja emisije LGBT skupine u zemlji pokrenule su kampanju tražeći sankcije protiv svećenika, a slučaj je dospio i do političke rasprave.
Nacionalna queer organizacija Samtökin ’78 predvodi kampanju protiv Rollanda. Prema njihovu tumačenju, i ako ono o čemu je govorio nije „konverzijska terapija“ u klasičnom smislu, zakon bi se mogao odnositi i na pružanje potpore homoseksualnim osobama koje u Crkvi traže duhovno vodstvo s ciljem promjene načina života. Jedan socijalistički zastupnik kritizirao je svećenikove izjave u parlamentu, naglašavajući da islandsko društvo nema veze s Katoličkom Crkvom. Ministarstvo pravosuđa, međutim, reagiralo je u njegovu obranu, poručivši da se nikada u islandskoj povijesti nije smjelo na takav način u parlamentu optuživati pojedinca, dok je policija potvrdila da razmatra treba li otvoriti kaznenu istragu. Sam svećenik tvrdi da s pravnog stajališta „nema osnove za uhićenje“.
Dužnost govoriti istinu
Na Islandu se između 8% i 10% stanovništva izjašnjava katolicima, navodi se u članku. Rolland tvrdi da je većina reakcija na njegove izjave bila pozitivna te da su mu se neki ljudi čak javili jer se žele približiti Crkvi. Sa svojih 70 godina kaže da se ne boji moguće zatvorske kazne zbog svojih riječi te ponavlja: „Moram se boriti za Gospodina.“
Dodaje da, ako on i drugi ne progovore, neće nitko, jer se mnogi boje usprotiviti zbog zakona i prevladavajućeg mentaliteta na Islandu. Po njegovu mišljenju, kako je riječ o izoliranoj zemlji, vanjski svijet često nije svjestan onoga što se ondje događa. Također žali što Crkva više nema mjesto u školama za poučavanje vjeronauka, dok se, kako tvrdi, LGBT ideologija uvodi djeci već od pete godine. Upozorava da je dužnost govoriti istinu i štititi djecu te tvrdi da ljudi žive usred svojevrsne diktature šutnje.
Rolland smatra da prevladavajući mentalitet u zemlji razara mlade, ali ipak ostaje pun nade jer svake godine vidi više mladih koji dolaze Crkvi i žele primiti krštenje. Kaže da ga nose vjera, podrška katolika i drugih vjerskih zajednica te ljubav prema Islandu, njegovoj domovini već više od četrdeset godina. Njegova je želja, kaže, donijeti tim ljudima Crkvu i Kristovu poruku kako bi se približili Gospodinu. Priznaje da to nije lako u izrazito sekulariziranoj zemlji, ali vjeruje da taj trud donosi plodove. Na kraju ističe da je smatrao potrebnim reći istinu jer se ljude, po njegovu mišljenju, gura prema pogrešnom načinu života i treba ih probuditi. Dodaje da se od djetinjstva borio za vjeru i da ne vidi razlog zašto bi sada prestao.
