Što se događa kada se posvetimo Srcu Isusovu? Ovo je pravi smisao posvete koja mijenja život
Što zapravo znači posvetiti se Presvetom Srcu Isusovu? Je li riječ samo o izgovaranju posebne molitve ili o odluci koja treba preobraziti cijeli život?
Posveta Srcu Isusovu mnogo je više od jednoga pobožnog čina. Ona je svjesno prihvaćanje Kristove ljubavi, obnova krsnih obećanja, opredjeljenje za život po Evanđelju i odluka da Isus postane središte naših misli, postupaka i odnosa prema bližnjima.
U svetoj Jubilarnoj godini 1900., odgovarajući na poziv pape Leona XIII., oko 160.000 mladih iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine posvetilo se Srcu Isusovu na njegov blagdan, koji se te godine slavio 22. lipnja.
O toj se posveti hrvatske mladeži mnogo pisalo, a objavljena je i posebna Spomenica koja opisuje taj jedinstveni događaj u povijesti hrvatskoga naroda.
Ta veličanstvena ispovijest vjere hrvatske mladeži na početku 20. stoljeća potiče nas da se dublje zapitamo što je posveta Srcu Isusovu, zašto je važna i korisna te zašto bi je svaki vjernik trebao učiniti i nastaviti po njoj živjeti.
U nastavku donosimo teološko objašnjenje posvete, njezine glavne vidove i smisao, kao i posvetnu molitvu.
Zašto se posvetiti Srcu Isusovu?
Govoreći o posveti Srcu Isusovu, polazimo od temeljne istine: svi smo putnici na ovoj zemlji.
Nismo stvoreni samo za ovaj zemaljski život, nego za vječnost i za život u Kristovu nebeskom Kraljevstvu, koje nam je obećano ako živimo prema Isusovu evanđeoskom nauku.
Što će nas usrećivati u nebu?
Bit će to Božanska ljubav, odnosno sjedinjenje naše duše u ljubavi s trojstvenim Bogom – Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
Tada će nam se potpuno otkriti stvarnost koju sada prihvaćamo vjerom: Bog je ljubav i svojom nas ljubavlju želi usrećivati kroz svu vječnost.
Ako je to stvarnost prema kojoj idemo, zašto već ovdje, na zemlji, ne bismo počeli živjeti u jedinstvu s Bogom po Kristu, koji nam je objavio i donio Božansku ljubav?
Upravo to predlaže i omogućuje posveta Srcu Isusovu.
Po toj posveti naš život postaje smisleniji i ljepši. Ona nam pomaže izbjeći mnoga nepotrebna lutanja i razočaranja koja donosi grijeh. Grijeh često mnogo obećava, ali u konačnici daje malo i oduzima ono najdragocjenije.
Posveta Srcu Isusovu također priprema kršćanina za konačni susret s Kristom na kraju zemaljskog života.
Kroz intenzivniji duhovni život, molitvu i sakramente, vjernik koji se posvetio Srcu Isusovu u svojoj duši čuva i razvija život milosti. Tako svoju dušu priprema za susret s Kristom, čak i ako bi taj susret došao neočekivano.
Elementi posvete Srcu Isusovu
Temeljno posvećenje po sakramentima krštenja i potvrde
Prva i temeljna posveta kršćanina događa se na krštenju, a potvrda to posvećenje dovodi do punine.
Po tim dvama sakramentima, između kojih primamo i sakramente ispovijedi i pričesti, postajemo djeca Božja i bivamo posvećeni.
Posvetna milost iznutra nas preobražava i čini dionicima Božjega života. Sveta ispovijed i sveta pričest to posvećenje podržavaju, razvijaju i usavršavaju.
Postavlja se pitanje: ako smo po sakramentima već posvećeni, što tome dodaje posveta Srcu Isusovu?
Je li ona Božji dar nama ili naš dar Bogu? Posvećuje li Bog nas ili se mi svjesno predajemo njemu?
Kada dijete prima krštenje, posveta je prije svega pasivna: ona je čisti Božji dar koji dijete prima po Crkvi i po vjeri svojih roditelja.
No ta krsna posveta tijekom kršćanskoga odgoja treba prerasti u aktivnu posvetu, u život prema Božjim zapovijedima, što uključuje čovjekovu slobodnu i svjesnu suradnju.
Posveta Srcu Isusovu zato je ponovno osvješćivanje zadatka da se krsna milost razvije i ostvari u punini, kroz vjerno življenje krsnih obećanja.
Promatranje Kristove ljubavi
Posveta Srcu Isusovu uključuje duboko i srdačno promatranje Kristove ljubavi i njegovih osjećaja.
To promatranje polazi od slike i simbola srca, vodi nas prema Evanđelju, a zatim prema Euharistiji.
Kada za nekoga kažemo da ima dobro srce, kažemo više nego samo da je dobar. Njegova dobrota izvire iz središta njegova bića.
Tako se i za Isusa može reći: On je svoje Srce. Njegovo Srce označava njegovu osobu, ljubav, milosrđe i potpuno darivanje čovjeku.
Nasljedovanje Isusovih kreposti
Drugi važan dio posvete jest nastojanje da nasljedujemo Isusa.
Sam je Krist rekao:
„Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca… Uzmite jaram moj na sebe i naći ćete pokoj dušama svojim… Jaram je moj sladak i breme je moje lako.”
(Mt 11,28–30)
Te se riječi mogu smatrati jednim od temelja posvete Srcu Isusovu.
Isus nam upućuje dvostruki poziv: poziva nas da nasljedujemo njegove kreposti i da mu se potpuno predamo. On nama daruje svoju ljubav, a zauzvrat traži našu ljubav.
Što sve posveta Srcu Isusovu uključuje?
Ispovijest vjere
Posveta prije svega znači ispovijest vjere u Isusa Krista.
Činom posvete zajedno s cijelom Crkvom potvrđujemo svoju vjeru u Krista. Molitvama koje izgovaramo, a posebno obrascem posvete, prihvaćamo i potvrđujemo istine koje Crkva naučava u Kristovo ime.
Opredjeljenje za Krista
Ispovijedajući vjeru u Krista i njegovu ljubav, potvrđujemo da njemu pripadamo.
Odlučujemo se za njega i prihvaćamo ga kao svoga najvećeg Prijatelja i vrhovnu vrijednost života.
Posveta zato nije samo osjećaj ili prolazna pobožnost, nego ozbiljna i svjesna odluka za Krista.
Obnova i potvrda krsnih obećanja
Po krštenju i ostalim sakramentima već pripadamo Kristu i postajemo članovi njegova mističnog Tijela – Crkve.
Za mnoge se to sjedinjenje s Kristom dogodilo u djetinjstvu, kada su sakrament krštenja primili u vjeri svojih roditelja.
Tijekom odrastanja dolazi trenutak kada vjernik osobno treba prihvatiti i potvrditi dar koji je primio kao dijete.
To uključuje prihvaćanje obveza koje proizlaze iz krsnog saveza: život prema Božjim zapovijedima i načelima Evanđelja.
Tu odluku nitko ne može donijeti umjesto nas. Posveta Srcu Isusovu pomaže nam da osvijestimo, obnovimo i potvrdimo krsni savez s Bogom te da po njemu živimo.
Osobno prihvaćanje Kristove ljubavi
Posveta Srcu Isusovu našu pripadnost Kristu čini osobnijom i dubljom.
Po njoj ulazimo u otajstvo Kristove ljubavi i prihvaćamo njegov poziv na zajedništvo i prijateljstvo.
Ne radi se samo o tome da znamo kako nas Isus ljubi, nego da tu ljubav svjesno prihvatimo i na nju odgovorimo vlastitim životom.
Kristova ljubav kao najveća vrijednost života
Po posveti potvrđujemo da Kristova ljubav postaje središnja vrijednost našega života.
Prema njoj usmjeravamo svoje odluke, odnose, želje, planove i postupke.
Posveta znači priznati da nijedna zemaljska vrijednost ne može ispuniti ljudsko srce onako kako ga ispunjava Kristova ljubav.
Priznanje Krista svojim Kraljem
Krist je središte i Gospodar svega stvorenoga, središte povijesti i Gospodar svakoga čovjeka.
Na ulazu u zagrebačko groblje Mirogoj stoji natpis:
„Kralju vjekova kojemu sve živi.”
Isus je prije svega Kralj ljudskih srdaca.
Njegova vladavina nije poput vladavine zemaljskih moćnika. On ne vlada silom, nego ljubavlju.
Posvetiti se Srcu Isusovu znači slobodno prihvatiti Krista kao svoga Gospodina, Kralja i jedinog istinskog Prijatelja koji može ispuniti najdublje čežnje ljudskoga srca.
Isus je apostolima na Posljednjoj večeri rekao:
„Više vas ne zovem slugama, nego prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.”
Živjeti dostojno Kristove ljubavi
Posveta Srcu Isusovu znači truditi se živjeti dostojno njegova prijateljstva.
Naše misli, riječi, odluke i djela trebaju biti u skladu s našim Božanskim Prijateljem i njegovim pogledom na život.
Onaj tko se posvetio Srcu Isusovu trebao bi se često pitati:
Što bi Isus učinio na mome mjestu?
Kako bi on postupio?
Što bi rekao?
Kako bi želio da ja sada reagiram?
Na taj način posveta prestaje biti samo izgovorena molitva i postaje svakodnevni način života.
Kristova ljubav treba po nama doći do drugih
Živjeti posvećenje Kristovoj ljubavi znači dopustiti da njegova ljubav po nama dopire do drugih ljudi.
To znači donositi radost, utjehu i dobrotu bližnjima te u njima prepoznavati samoga Krista.
U završnoj misnoj molitvi na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova molimo:
„Neka nas otajstvo tvoje ljubavi, Gospodine, zauvijek privuče k tvome Sinu, neka u nama zapali svetu ljubav da mognemo Krista u braći prepoznati i služiti.”
To je jedan od najvažnijih plodova posvete: ne zatvoriti Kristovu ljubav samo u vlastito srce, nego dopustiti da ona preko nas mijenja naše obitelji, zajednice i svijet.
