Povijest spasenja – 25. ožujka povezuje Eden, križ i Navještenje: slučajnost ili duboka simbolika?
Je li Isus doista razapet 25. ožujka? Donosimo objašnjenje povijesnih podataka i srednjovjekovne kršćanske predaje koja taj datum povezuje s velikim događajima iz povijesti spasenja.
Dok kršćani svake godine na Veliki petak iznova proživljavaju muku i smrt Isusa Krista, lako je zaboraviti da je Isus umro određenoga povijesnog dana
Neki teolozi smatraju da je Isus umro 3. travnja 33. godine. To se podudara s povijesnim podacima prema kojima se toga dana dogodila pomrčina Mjeseca. Prema stranici Star of Bethlehem, „samo je jedna pashalna pomrčina Mjeseca bila vidljiva iz Jeruzalema dok je Poncije Pilat bio na vlasti. Dogodila se 3. travnja 33. godine.“
Srednjovjekovna predaja govori drukčije
Ipak, srednjovjekovna kršćanska predaja donosi drukčiju sliku. Kršćani prošlih stoljeća vjerovali su da je Isus umro 25. ožujka, a tom su datumu pripisivali i niz drugih važnih događaja.
Smatralo se da je 25. ožujka bio dan stvaranja Adama i Eve, ali i dan njihova grijeha u Edenu. Također se držalo da je to bio dan kad je Lucifer pao s neba, kao i dan kada je izraelski narod prošao kroz Crveno more na putu prema Obećanoj zemlji.
Nije stoga čudno da predaja tvrdi kako je to bio i dan kada je Abraham trebao prinijeti Izaka kao žrtvu.
I tu se ne zaustavlja.
Crkva 25. ožujka slavi kao dan kada je arkanđeo Gabrijel pohodio Blaženu Djevicu Mariju i navijestio joj da će roditi Sina Božjega.
Zašto su kršćani sve te događaje povezivali s istim datumom?
Vrlo je malo vjerojatno da su se svi ti događaji doista zbili istoga dana. No kršćani su željeli naglasiti duboke duhovne povezanosti među njima.
To možda najbolje sažima sveti Irenej Lionski, kada piše da je „čvor Evine neposlušnosti razriješen Marijinom poslušnošću. Jer što je djevica Eva svezala svojom nevjerom, to je djevica Marija razriješila svojom vjerom.“
Time se jasno pokazuje kako je Isus došao donijeti novo stvaranje i poništiti neposluh Adama i Eve svojom potpunom i postojanom poslušnošću.
To povezivanje događaja podsjeća nas da je Isus došao pobijediti grijeh i smrt te otvoriti vrata neba prema novoj Obećanoj zemlji. Na taj je dan Isus postao pravi Jaganjac Božji, koji je dragovoljno prinio samoga sebe na drvu križa.
To je bio dan kada je Isus došao na svijet u Marijinoj utrobi, ali i dan kada je napustio ovaj svijet i položen u utrobu groba.
Duboka duhovna simbolika
Duhovna simbolika toga dana povezuje cjelokupnu povijest spasenja i pokazuje čudesnu Božju providnost.
Možda 25. ožujka nije bio stvarni povijesni dan raspeća ni svih drugih navedenih događaja, ali povezanost među njima ostaje stvarna i duboka za razmatranje.
To nas podsjeća da Bog ima providnosni plan i da svaki događaj utka u jednu veličanstvenu priču kojoj i sami pripadamo i u kojoj sudjelujemo.
