Papa Lav: Ne dopustite da vam vjera bude udobna nego da vam bude škola
U homiliji na misi slavljenoj na Plaza de Cibeles u Madridu, papa Lav XIV. je uputio poruku cijeloj Španjolskoj: religioznost ne bi trebala biti muzej koji se posjećuje, nego škola vjere koja nas vodi od slijepe sebičnosti i ravnodušnosti prema siromašnima, bolesnima i odbačenima. Nitko ne može klečati pred Gospodinom i prezirati svoga brata – istaknuo je Papa pred milijun i dvjesto tisuća okupljenih vjernika. Na kraju slavlja predvodio je Tijelovsku procesiju
Na Plaza de Cibeles, madridskom trgu poznatom diljem svijeta po najvećim i najtradicionalnijim sportskim događajima, danas je jedini, pravi protagonist bio Krist. Povici navijača, galama stadiona i mahanje zastavama, na svetkovinu Tijelova, koja se u nekim zemljama slavi danas, zamijenili su tišina i pobožnost, divljenje i molitva tisuća hodočasnika okupljenih oko pape Lava XIV., koji je tamo danas, 7. lipnja, drugoga dana svog apostolskog putovanja u Španjolsku, predvodio misu, a nakon nje svečanu euharistijsku procesiju. U prisutnosti milijun i dvjesto tisuća vjernika okupljenih na trgu Papa je na početku homilije istaknuo:
To sjećanje na Gospodina prisutnog u euharistijskom kruhu u srcu je vaše vjere i povijesti vašega naroda. Ovdje u Madridu, ali i u mnogim drugim mjestima u Španjolskoj, Tijelovo nije samo jedan od brojnih blagdana u liturgijskom kalendaru, nego povratak korijenima vjere kako bi se obnovila ljubav i vjernost Bogu.
Papa Lav XIV. tijekom mise slavljene na svetkovinu Tijelova u Madridu (@Vatican Media)
Ne folklor, nego vjera i obraćenje
Papa je podsjetio kako su svečane procesije toga dana stoljećima oblikovale pobožnost, umjetnost, glazbu, arhitekturu i život zemlje, također preko cvjetnih tepiha, pjevanja i brige o oltarima i monstrancama. Međutim – istaknuo je – ništa se od toga ne može smatrati pukim “vanjskim prikazom” ili “preživjelim dijelom folklora”. Naprotiv, to je vjera u prisutnost Uskrsloga koji postaje kruh da nas nahrani, koji posjećuje kutke našega srca i povijesti i koji, prolazeći ulicama, četvrtima i trgovima, tješi slabe, prosvjetljuje obitelji te donosi mir i nadu onima koji pate.
Krist koji prolazi ulicama u monstranci isti je Krist koji se poistovjećuje sa siromašnima, bolesnima, usamljenima i odbačenima. Nije slučajnost da je ovdje u Španjolskoj Crkva godinama svetkovinu Tijelova spajala s Danom milosrđa. Nije riječ samo o tomu da se iznese monstranca, koliko o tomu da dopustimo da nas izvede iz sebičnosti, ravnodušnosti, te udobne i privatne vjere, kako bismo odgovorili na njegov poziv da se obratimo, da promijenimo pogled, prihvaćajući njegovu prisutnost koja nas preobražava i čini nas graditeljima novoga svijeta.
Kleknuti pred Bogom i bližnjim
Povijesni spomen na procesije Tijelova, daleko od nostalgičnih sjećanja, postaje, naprotiv, poziv za današnje vrijeme, a obuhvaća osobni život, odnose, pa čak i izgradnju budućnosti – napomenuo je Papa. Eto, stoga, poruke za Španjolsku današnjice i sutrašnjice: neka religioznost koja je stoljećima animirala tu zemlju ne bude muzej prošlosti koji se posjećuje, nego škola vjere iz koje se može crpiti i danas. Škola koja nas uči kleknuti pred Bogom i bližnjim, jer nitko ne može klečati pred Gospodinom i prezirati svojega brata; škola koja nas uči besplatnosti ljubavi koja postaje dar, kako bi kružila među nama i raskinula okove svake sebičnosti; škola iz koje učimo da je Bog stvarna prisutnost i da smo i mi pozvani biti prisutni u situacijama i izazovima društva, da ne bježimo, nego da se osobno posvetimo izgradnji općega dobra.
Izvor koji teče i gasi žeđ
Papa je potom spomenuo svetoga Manuela Gonzáleza, španjolskoga biskupa napuštenih tabernakula, i njegov poziv da se euharistija časti ne samo tijekom velikih slavlja ili u posebnim prigodama, nego i u tihoj vjernosti. U samostanskom zatvoru u Toledu, gdje je bio zatvoren u iznimno teškim uvjetima, neposredno prije Tijelova 1578. godine, prepoznao je u tami toga zatvora skrivenu prisutnost Gospodina, iz koje izvire svjetlo koje nema kraja i život koji nikada ne prestaje – napomenuo je Sveti Otac te objasnio:
Euharistijski Isus je “taj vječni skriveni izvor”: izvor koji teče i gasi žeđ, ali bez zasljepljivanja, bez nametanja vanjskom moći, bez pojavljivanja na spektakularan način.
Oltar postavljen za slavlje mise na Plaza de Cibeles (@Vatican Media)
Protagonisti povijesti, znakovi nade
Završni poticaj Petrova nasljednika Crkvi u Madridu i svim vjernicima bio je da nose među ljude taj tok svježe vode, tok ljubavi, mira, pravednosti i radosti. Da ne padamo u napast kruha koji ne zasićuje, nego da sami budemo razlomljeni kruh, koji se daje i prinosi.
Napojimo se ponovno na tom euharistijskom izvoru, koji nas ne zatvara u privatnu pobožnost, nego nas šalje napajati braću i sestre, obitelji, siromašne, one koji pate i one koji su izgubili nadu. Euharistijska milost nas preobražava, ali nas čini i protagonistima u preobrazbi povijesti i znakom nade za one koje susrećemo.
Papa Lav na ulicama Madrida s Presvetim Oltarskim Sakramentom (@Vatican Media)
(Vatican News – cs; aa)
