Najveća pogreška prije ispovijedi koju gotovo svi rade – a može umanjiti milost sakramenta
Koju pogrešku mnogi čine prije ispovijedi? Saznajte kako se pravilno pripremiti za sakrament pomirenja i primiti puninu milosti.
Što ne činiti prije ispovijedi: pogreška koju gotovo svi činimo
Ispovijed je za mnoge vjernike prepreka koju treba savladati. No uz ispit savjesti i molitvu sve može postati jednostavnije.
Postoji, međutim, jedan važan trenutak koji treba imati na umu kako bi ispovijed doista postala prijelaz iz tjeskobe grijeha u život bez krivnje i u istinskom miru srca. Mnogi toga još nisu svjesni.
U ispovijedi susrećemo Isusov zagrljaj koji oprašta naše grijehe. No kako pripremiti srce za taj susret u istini, bez skrivanja i zaboravljanja vlastitih slabosti?
Prvi je korak iskren ispit savjesti: ne hladan popis grijeha, nego put srca kojim prepoznajemo gdje smo se udaljili od Ljubavi. Potrebno je pripremiti se tijelom i duhom, u poniznosti i molitvi, tražeći od Boga dar istinskog kajanja.
Kad osjetiš želju za ispovijedi, nemoj žuriti. Nemoj ovaj sakrament promatrati kao nešto što treba brzo “odraditi”. Uđi u crkvu, sjedni i pronađi svetohranište. Dopusti da tvoj pogled susretne Isusov. U toj tišini nije potrebno mnogo riječi – srce će govoriti samo, tražeći milost i predajući Gospodinu svoje slabosti.
Vrijeme prije ispovijedi iznimno je dragocjeno. Tada svećenik nije samo čovjek, nego znak Kristove prisutnosti. On prima težinu naših grijeha i pokazuje put kako ne pasti ponovno u napast.
Ipak, postoji jedna gotovo neprimjetna zapreka koju mnogi čine neposredno prije ispovijedi.
Temeljni uvjet za pripravu srca
Oko nas bi trebao vladati mir – i vanjski i unutarnji – kako bismo mogli prepoznati svoje grijehe i predati ih Bogu. No često se događa suprotno: ljudi u redu za ispovijed razgovaraju.
Ta navika nije dobra. Ona nas rastresa i odvodi misli daleko od onoga što se upravo sprema dogoditi. Razgovor nas sprječava da pogledamo u vlastitu nutrinu i iskreno zatražimo oproštenje.
Vrijeme prije ispovijedi jednako je važno kao i sama ispovijed. Tada trebamo biti svjesni da je duša ranjena grijehom i da će, kroz sakrament, biti očišćena i obnovljena.
Jer iza zavjese ispovjedaonice čeka nas Otac koji oprašta. On vraća našoj duši čistoću i mir. Zato ne smijemo izgubiti iz vida svetost trenutka koji prethodi ispovijedi.
