“Iznenada mi je kroz glavu prošla vrlo snažna misao kako bi bilo baciti se s litice” – Kako se nositi s prisilnim mislima: 4 duhovna savjeta koji pomažu pobijediti unutarnje napasti
Prisilne misli muče mnoge vjernike, osobito tijekom molitve ili svete mise. Evo kako ih razumjeti i kako se duhovno nositi s njima prema savjetima svetaca.
Kako se nositi s prisilnim mislima
Jednom sam stajao na vrhu bijelih litica Dovera kada mi je iznenada kroz glavu prošla vrlo snažna slika kako bi bilo baciti se dolje. Da bude potpuno jasno, nikada nisam bio suicidalan niti sam ikada razmišljao o tome. Upravo zato me ta neželjena misao toliko iznenadila i uznemirila.
Pitao sam se što nije u redu s mojim mozgom. Zašto se taj impuls pojavio tako naglo? Je li nešto duboko u meni pogrešno? Da sam sklon pretjeranoj savjesnosti, možda bih se čak pitao je li takva misao grijeh, možda čak i smrtni grijeh.
Prisilne misli nisu grijeh
Misao koja se tog dana pojavila u mojoj glavi bez moje volje izazvala je veliku unutarnju zbrku. Kasnije sam saznao da je fenomen razmišljanja o skoku s visine vrlo raširen. Na francuskom se naziva l’appel du vide – „poziv praznine“.
Procjenjuje se da je gotovo polovica ljudi barem jednom doživjela takvo iskustvo, pa to nije znak da je s osobom nešto duboko pogrešno. Ipak, osjećaj može biti uznemirujući.
Prisilne misli često dolaze u najneugodnijim trenucima – na vrhu litice, tijekom molitve, na duhovnim vježbama ili čak za vrijeme svete mise.
Dogodilo mi se da mi tijekom podjele pričesti na misu kroz glavu prođu najčudnije misli. Dok molim psalam, ponekad pomislim na popis za kupovinu. Ponekad je neugodno priznati sve što čovjeku može proći kroz glavu.
Tada se zapitamo: je li moja ljubav prema Bogu nedovoljna? Zašto se ne mogu potpuno usredotočiti?
Vrlo uznemirujuće, ali vrlo česte
Takve neželjene misli mogu biti vrlo uznemirujuće, ali su iznenađujuće česte. Ljudi mi se često obraćaju upravo s tim problemom.
Prisilne misli mogu biti obične distrakcije, ali ponekad i vrlo teške slike ili napasti koje čovjeka duboko potresu. Neki ljudi počnu misliti da s njima nešto nije u redu ili da u sebi nose neko skriveno zlo.
Za neke osobe te misli postanu toliko snažne da počnu misliti kako imaju psihički problem ili duboku grešnost koju ne mogu pobijediti.
I sveci su imali iste borbe
Dobra je vijest da takve misli pogađaju gotovo sve ljude i nisu znak zla u čovjeku.
Mnogi su sveci govorili o istoj borbi.
Sveta Terezija od Lisieuxa i sveti Ignacije Loyola opisivali su to kao dugotrajnu duhovnu borbu.
Sveti Ambrozije čak je napisao molitvu koju svećenik moli prije mise i u kojoj moli Boga da ga zaštiti od „nečuvanih misli“. To pokazuje da i svećenici mogu biti napastovani čak tijekom svete mise.
Sveti Antun Pustinjak doživljavao je takve napasti i nakon mnogo godina života u samoći i molitvi.
Grijeh nastaje tek kada pristanemo na misao
Sveti Alfons Liguori jasno uči da je pogrešno svaku misao smatrati grijehom. Grijeh nastaje tek kada osoba svjesno pristane na misao i zadrži je u srcu.
Isto uči i sveti Augustin, koji kaže da tamo gdje nema pristanka nema ni grijeha.
Sveti Bernard sažima to riječima:
„Ubi non est consensus“ – gdje nema pristanka, nema ni grijeha.
Napasti često dolaze kada smo blizu Bogu
Možemo čak pretpostaviti da se napasti ponekad pojačavaju kada živimo u Božjoj milosti.
Ako je netko već u teškom grijehu ili je daleko od Boga, Sotona nema potrebu posebno ga napastovati. No kada čovjek ozbiljno živi svoju vjeru, tada pokušava učiniti sve da ga skrene s puta.
Sveti Ignacije Loyola govori o tome u svojim duhovnim vježbama, a sveti Alfons Liguori kaže:
„Đavao se više trudi srušiti svece nego potaknuti zle ljude na grijeh.“
