Emocionalni tsunami koji otupljuje savjest: Proročanske riječi Fultona Sheena o kulturi ravnodušnosti
Proročanske riječi Fultona Sheena otkrivaju kako neprekidan emocionalni sadržaj i društvene mreže otupljuju našu savjest i stvaraju „kulturu ravnodušnosti“. Pročitajte duhovni i znanstveni pogled na ovu pojavu.
Što se događa kada smo izloženi neprekidnom valu snažno emocionalnog sadržaja? Učinci su prilično zastrašujući.
Kad slušamo riječi časnoga sluge Božjega Fultona Sheena i drugih svetih ljudi iz prošlosti, često nas iznenadi koliko točno opisuju probleme današnjega vremena.
Istina je da se ljudska narav ne mijenja. Grijeh se ne mijenja. Napast se ne mijenja. Koliko god se tehnologija mijenjala, mi ljudi ostajemo isti. I dalje trebamo iste savjete, ista upozorenja – i isti poziv na nadu.
Zato, kada slušamo svece i svete ljude prošlosti, njihove riječi zvuče kao da su upućene izravno nama danas.
Jedan od tih mudrih glasova novije povijesti je časni sluga Božji Fulton Sheen, nadbiskup i teolog koji je milijune ljudi dosegnuo svojim utjecajnim radijskim emisijama i televizijskom emisijom nagrađenom nagradom Emmy – Život je vrijedan življenja.
Njegova mudrost i danas je iznimno aktualna. Zapravo, jedan njegov citat zvuči kao da s nevjerojatnom proročkom točnošću opisuje naš današnji 24-satni informativni ciklus.
Društvene mreže nisu ni postojale kada je izgovorio ove riječi, ali kao da opisuje upravo njih – osobito zabrinjavajući učinak koji imaju na našu sposobnost ispravnog prosuđivanja.
Što se događa kada smo izloženi neprekidnom toku snažno emocionalnog sadržaja? Dio toga su loše vijesti, dio dobre, ali sve je osmišljeno tako da djeluje na naše emocije.
A posljedice su zastrašujuće.
„Povučeni i povučeni poput opruge na vratima sa mrežom“
Evo cijelog citata časnoga Fultona Sheena:
„Zašto ne vidite da su, nakon nekog vremena, naše emocije poput opruge na vratima sa mrežom, koja se stalno povlači i povlači? I nakon nekog vremena izgubi svu svoju elastičnost.
A onda kasnije u životu naiđu stvarni problemi i stvarni predmeti prema kojima bi se trebale probuditi emocije ljubavi i mržnje, gnjeva i pravde, ali one su toliko iscrpljene, toliko oslabljene umjetnim poticanjem, da se više ne mogu probuditi.
I zato, suočeni s društvenim nepravdama, nepoštenjem koje zahvaća jednu industriju za drugom i politiku, mi ostajemo hladni.“
Globalizacija ravnodušnosti
Kada se naše emocije neprestano bacaju amo-tamo, mi zapravo gubimo prirodni instinkt da ispravno reagiramo na ozbiljne probleme. Postajemo otupjeli.
Desetljećima nakon što je Sheen izgovorio ove riječi, mnoga znanstvena istraživanja potvrđuju ono što je on uočio. Psihijatrica sa Sveučilišta Stanford, dr. Anna Lembke, autorica knjige Dopaminska nacija, objašnjava kako društvene mreže i kompulzivna prekomjerna konzumacija utječu na kemiju našega mozga:
- Ugodne tvari i ponašanja povećavaju otpuštanje dopamina u moždanim centrima nagrade.
- Mozak na to reagira smanjenjem prijenosa dopamina – ne samo natrag na prirodnu razinu, nego ispod te razine.
- Ponavljano izlaganje istim ili sličnim podražajima na kraju stvara kronično stanje manjka dopamina, u kojem smo sve manje sposobni osjećati zadovoljstvo.
Tako vidimo istinu onoga što je Sheen primijetio: stalni tok emocionalnih podražaja čini nas manje sposobnima ispravno reagirati na ono što je doista važno.
Ne smijemo ostati ravnodušni
Papa Franjo dao je slično upozorenje, pozivajući na kraj „kulture ravnodušnosti“. Potaknuo je vjernike da slijede Božji primjer ljubavi, „nikada ne okrećući glavu od potreba ljudi“, osobito siromašnih.
Koje je rješenje za kroničnu prekomjernu konzumaciju sadržaja? Ne smijemo dopustiti da nam to preuzme život. Pauze od vijesti i društvenih mreža iznimno su važne. Ne smijemo dopustiti da prestanemo mariti za druge ljude. I moramo biti u stvarnom kontaktu s ljudima oko sebe. Koliko god tehnologija pomagala u povezivanju, ne smijemo podcijeniti važnost fizičke blizine i zajedništva.
Umjesto toga, molitva, vrijeme s obitelji, čitanje, druženja s prijateljima, hobiji i mnoge druge vrijedne stvari trebaju ispunjavati naše živote.
A kada se pojave stvarni problemi – društvene nepravde i patnje – nećemo ostati ravnodušni. Bit ćemo spremni reagirati, brinuti se za potrebe drugih i podignuti svoj glas za pravdu i istinu.
