Egzorcisti u Hrvatskoj – Koji su kriteriji i kakve molitve mogu moliti laici
EGZORCISTI U HRVATSKOJ “Kada vi imate saznanje iz prakse da ljudi koji su vodili manje ili više običan život odjedanput ne spavaju danima, čuju glasove, vide sjene, žive u strahu – vi im želite pomoći. No događa se da oni završe na psihijatriji ili se za pomoć javljaju raznim vračarima. Stoga je važno tražiti uzrok. Ako je uzrok u duhu, tablete tu neće pomoći. Tu prepoznajemo važnost suradnje psihijatara i svećenika.”
O egzorcizmu, zlodusima te zabludama svećenika i laika današnjice u emisiji “Argumenti” Hrvatskoga katoličkog radija govorili su: prevoditelj filma “Đavao i otac Amorth” p. Siniša Štambuk, član franjevačkog samostana sv. Križa u Osijeku fra Anto Barišić i psiholog dr. sc. p. Mijo Nikić.
Mali egzorcizam, veliki egzorcizam, molitva otklinjanja, molitva iscjeljenja, privatni egzorcizam – samo su neki od pojmova s kojima smo se kao laici susreli u životu. Sudjelovali smo na seminarima, duhovnim obnovama gdje smo zajedno molili, a neke su od nas raznim molitvama egzorcizma učili roditelji. No jesmo li ikada razmislili koja je razlika između “laičkih molitvi” i onih koje koriste svećenici Katoličke Crkve?
Mnogi su ljudi upali u zamku Zloga, jer dodir sa zloduhom se događa u grijehu
Fra Anto Barišić naglasio je da laici smiju moliti sve molitve osim egzorcizma, a ukazao je i na glavnu razliku u molitvi svećenika i laika. “Kada svećenik moli egzorcizam, on se direktno obraća Sotoni. Svećenik zapovijeda Sotoni da u Isusovo ime odstupi od osobe koju napastuje. Kada laici mole, oni se obraćaju direktno Bogu i mole Gospodina da nas on oslobodi, da nas on zaštiti i da nas on izbavi od zloga.”
Svima koji razmišljaju o tome koja je molitva najbolja kako bi se pomoglo prijatelju, članu obitelji ili sebi samom, fra Anto preporučuje molitvu u obliku odlaska na svetu misu i ispovijedi uz obiteljsku molitvu koja može biti i molitva krunice.
“Kada govorite o Isusu i kada naviještate Isusa, u ljudima se budi vjera dok oni doživljavaju iskustvo njegove ljubavi. Istovremeno se otkriva i prisutnost zloga. Već neko vrijeme nije prošao ni jedan tjedan da mi nije došlo nekoliko ljudi koji imaju različite poteškoće, ne znaju kome bi se obratili ili su išli na pogrešna mjesta tražiti pomoć. Mnogi su ljudi upali u zamku Zloga, jer dodir sa zloduhom se događa u grijehu.”
Nakon što je jedan svećenik izjavio kako bi rado bio egzorcist, dobio je odgovor od egzorcista da oni koji to priželjkuju na to sigurno nisu pozvani
Naš sugovornik svoje iskustvo ne temelji samo na pastoralnom radu, već i na višebrojnim odlascima na duhovne vježbe za egzorciste u Poljsku. Ondje se uvjerio da su svećenici koji su odabrani da budu egzorcisti posebni. Istaknuo je da veliki broj ljudi zbog zablude, nepoznavanja vjere ili zavedenosti u potrebi za molitvom oslobođenja i molitvom iscjeljenja, a ne za egzorcizmom.
“Ondje sam iskusio da su ljubav i vjera svećenika egzorcista prema Kristu i Crkvi puno dublje nego li kod prosječnog laika i svećenika. Egzorcist p. Rufus zna reći da je njegov najvjerniji pratitelj Sotona. Na duhovnim vježbama kazao je da Sotona progoni njega, a on Sotonu. No to je rekao s neopisivom lakoćom, vjerom i humorom. Egzorcisti su ljudi molitve, posta i pokore. To su posebni ljudi koji se sa Sotonom bore prsa o prsa, oslanjajući se na Kristovu snagu. Nakon što je jedan svećenik izjavio kako bi rado bio egzorcist, dobio je odgovor od egzorcista da oni koji to priželjkuju na to sigurno nisu pozvani,” rekao je fra Anto.
Isusovac p. Mijo Nikić poznati je psiholog, ispovjednik, duhovnik i profesor u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Također je jedna od rijetkih osoba koje će biti upitane za mišljenje kada se radi o potencijalno opsjednutoj osobi.
Osoba treba imati podvojenost ličnosti, odnosno osjećati stranu ličnost koja šokira, ‘provaljuje’ i iznenađuje drugom bojom glasa
“To je delikatna tema, i tu procjenu nije lako donijeti. Crkva traži da se sa što većom sigurnošću pokuša utvrditi opsjednuće. Važno je da kao vjernici živimo u spoznaji Kristove pobjede nad zlim silama te u spoznaji da osim Đavla koji nas napada imamo i anđele čuvare – duhovne sile koje su snažnije od demonskih sila.” Pater je također naveo kriterije koji moraju biti ispunjeni kako bi biskup uopće razmotrio dopuštenje za vršenje egzorcizma.
“Osoba treba imati podvojenost ličnosti, odnosno osjećati stranu ličnost koja šokira, ‘provaljuje’ i iznenađuje drugom bojom glasa. Druga stvar su parapsihološke sposobnosti koje nema običan čovjek: izvrsno sviranje instrumenta bez prijašnjeg glazbenog znanja, poznavanje stranih jezika, moć telekineze, u blizini te osobe se događaju stvari koje normalni ljudi ne mogu činiti. Vrlo važna stavka je ta da se ličnost unutar osobe mora protiviti Crkvi, Kristu, svecima, Djevici Mariji,” istaknuo je ovaj Isusovac i ponovio kako je potrebno je čvrsto uvjerenje da se ne radi o psihičkoj bolesti koja po fenomenima i simptomima može biti slična opsjednuću.
Foto: Matías Medina / Cathopic /
Pater Siniša Štambuk iskusio je egzorcizam time što je bio prisutan tijekom obreda. Ukazao je na jedan problem koji je i on imao, a to je okrivljavanje osobe koja je pod utjecajem Zloga za stvari koje čini ili koje joj se događaju. “To su samo ljudi koji su manipulirani od Zloga. Đavao koristi naše slabosti, naše moralne i duhovne nedostatke kako bih kroz njih napao, napastovao i upropastio drugu osobu.”
Ako je uzrok u duhu, tablete tu neće pomoći
Primijetivši da je i među svećenicima sve više onih koji izbjegavaju ili ismijavaju tu mogućnost da osoba ima teških duhovnih problema, pater je apelirao na svećenike da oko ovakvih događaja budu barem neutralni.
“Kada vi imate saznanje iz prakse da ljudi koji su vodili manje ili više običan život odjedanput ne spavaju danima, čuju glasove, vide sjene, žive u strahu – vi im želite pomoći. No događa se da oni završe na psihijatriji ili se za pomoć javljaju raznim vračarima. Stoga je važno tražiti uzrok. Ako je uzrok u duhu, tablete tu neće pomoći. Tu prepoznajemo važnost suradnje psihijatara i svećenika.”
O razlozima zašto je preveo film “Đavao i otac Amorth” na Hrvatski jezik i mnogim uvidima u duhovni boj između dobra i zla pročitajte OVDJE.
Pater je ponovio je i činjenicu koju je već istaknuo p. Nikić – kako nije jednostavno razlučiti između duhovnog i psihičkog oboljenja. No ipak jedna zanimljivost iz života o. Amortha pruža usmjerenje:
“Jednom su Gabriela Amortha pitali kako zna da je potreban egzorcizam. Rekao je da ako želi biti siguran, počne moliti egzorcizam. To je dovoljno provokativno da se u kratkom vremenu zlo manifestira. Bolest nije inteligentna, niti prijeti, niti mijenja glas,” zaključio je Isusovac.
KAKO JE REGULIRANA SLUŽBA EGZORCISTA U HRVATSKOJ PO (NAD)BISKUPIJAMA
U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ne postoje službeno imenovani egzorcisti. Naime, svaki eventualni slučaj ili sumnja na negativne utjecaje nadnaravnog se preko župnika prijavljuje Ordinarijatu. Svaki slučaj za sebe se predaje Komisiji koju je nadbiskup posebno imenovao za razmatranje slučajeva opsjednuća. Komisija je sastavljena od svećenika i laika, teologa, psihologa i psihijatara. Članovi Komisije se susreću s osobom koja se žali na takvu vrstu problema te kroz nekoliko susreta naprave procjenu te o tome pisano izvijeste nadbiskupa predlažući eventualne daljnje korake. Ako Komisija zaključi i preporuči molitvu egzorcizma, nadbiskup za svaki slučaj posebno daje dopuštenje i imenuje egzorcista.
U Varaždinskoj biskupiji ne postoje službeni egzorcisti. Tijekom godine javi se od pet do deset osoba koje traže pomoć egzorcista. Osoba, koja sumnja na opsjednuće, povjeri se određenom svećeniku kojega odredi dijecezanski biskup te se utvrđuje njezino pravo stanje. Ako potrebno, biskup dopušta vršenje egzorcizma tom svećeniku za taj konkretan slučaj.
Dubrovačka biskupija trenutno nema biskupa tako da nema odgovora postoje li i egzorcisti, a kako je ovo pitanje vezano uz biskupa trenutno nemaju informaciju koju mogu ponuditi javnosti.
Gospićko-senjska biskupija ima jednog egzorcista koji djeluje prema potrebi u određenoj situaciju, ali mu to nije primarna služba. Godišnje se izvede desetak egzorcizama. U molitvenom i duhovnom životu biskupije nekoliko svećenika prakticira molitve oslobođenja. Kad se pojavi slučaj u kojem se sumnja na opsjednuće, surađuje se sa psiholozima koji poznaju ovu problematiku.
U Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji ne postoje službeni egzorcisti , a u prošloj godini nije bilo izvedenih egzorcizama. Vjernicima se preporučuje svakodnevna molitva egzorcizma pape Leona XIII., koju je svakodnevno molio i blaženi Alojzije kardinal Stepinac, kako je zapisao 27. listopada 1956. godine. Istaknuli su iz biskupije da se u sumnji opsjednuća slobodni obratiti se službenom egzorcistu Zagrebačke nadbiskupije.
U Zadarskoj nadbiskupiji ne postoje ovlašteni egzorcisti. Ne postoje ni zahtjevi za molitvom egzorcizma nad pojedincima. Glede molitve otklinjanja (u duhu Rimskog obrednika iz 1929.), pojedini župnici prakticiraju, u neujednačenoj praksi, moliti molitve otklinjanja u pojedinim prigodama, kada vjernici to zatraže. Ako neka osoba ima smetnje te sumnja na opsjednuće, neka se posavjetuje sa svećenikom koji će o takvom slučaju obavijestiti Nadbiskupski ordinarijat. Nakon razgovora s tom osobom i utvrđivanja njenog psiho-duhovnog stanja, kao i upoznavanja s eventualnom kliničkom slikom, osobi se može savjetovati da obavi razgovor sa psihijatrom koji će nakon obavljenog razgovora, a uz pristanak osobe, dati svoje mišljenje. U tom slučaju, ukoliko bi nalaz psihijatra pokazivao kako se ne radi o klasičnom psihijatrijskom oboljenju, nego da se sumnja u drugi uzrok koji bi mogao biti duhovne naravi, takvu osobu se usmjerava pristupiti u smislu obreda egzorcizma gdje egzorcisti daju svoj obol.
Zagrebačka nadbiskupija u svom pastoralnom radu vodi pastoralnu brigu o vjernicima kojima je potreban egzorcizam – posebna molitva Crkve, u skladu s propisima i uputama Crkve.
Riječka nadbiskupija ima službeno ovlaštenu osobu za ovakva pitanja.
