Egzorcist: Istjerivao sam demone iz sljedbenika ‘Knjige istine’ i ‘Marije od Milosrđa’

Pater John Abberton katolički je svećenik i egzorcist u župi Heckmondwike, u Zapadnom Yorkshireu u Velikoj Britaniji. Ponudio je duhovno savjetovanje i pomoć četirima osobama koje su upale u zamku lažnih i, nesumnjivo demonskih, privatnih objava Mary McGovern Carberry i njezina kulta “Marije od Božjeg Milosrđa”.

Svećenik sam i egzorcist s 21 godina iskustva. Imam dozvolu podijeliti s vama saznanja o tzv. “porukama” Marije od Božjeg Milosrđa. Ove poruke su lažne i nedavno sam pokušavao pomoći ženi koja ih je čitala.

Ta je žena bila opsjednuta mnogim demonima. Ne znam točno reći s koliko. Imao sam puno susreta s njom, u prisustvu drugog svećenika i jedne žene laikinje koji su svjedoci ovoga što govorim.

Ta mi je žena prišla ubrzo nakon što je prestala čitati te lažne poruke. Razlog zašto je prestala s čitanjem bio je u tome što se osjećala “duhovno mrtvom” unatoč izgovaranju molitvi preporučenih u porukama, uključujući i molitvu krunice. Shvatila je da ne raste u vjeri, a zbog svega toga se osjećala nesretnom i postala je neobično uznemirena. Čim je prestala čitati poruke napao ju je demon. Osjetila je njegovu prisutnost i shvatila da treba pomoć.

Kad je došla k meni, činilo se da ima i drugih problema – problema koji su postojali i prije nego što je počela čitati te poruke. Još nismo došli do srži tih problema. Na jednom susretu molio sam se izrazito protiv duhova koji su joj došli preko poruka Marije od Božjeg Milosrđa. U tom se trenu počela grčevito i bijesno trzati na svojoj sjedalici, potom se bacila na pod te se stala okretati okolo i urlati. Kleknuo sam uz nju i molio protiv Jezebela – duha kojeg povezujemo s lažnim proročanstvima. Kad sam to učinio, njezine su oči zabljesnule i zurile su ravno u mene s izrazito ljutitim pogledom.

Trebalo nam je više susreta. Na jednom susretu se oslobodila nečeg izrazito “velikog” i na odlasku kući rekla je: “Sada sam sretna zbog pape Franje.”

Ispričala mi je da je čitajući te poruke dobila inspiraciju naslikati jednu sliku koju je potom objesila u spavaćoj sobi svog sina. Nakon toga, sin je svaku noć bio uznemiren. Nemir je nestao nakon što je poderala sliku i zapalila ju. Odmah poslije sin je mirno spavao.

Ta i druga događanja za mene su neporeciv dokaz da su “poruke” Marije od Božjeg Milosrđa inspirirane demonskim silama.

Ova je žena jedna od četvero ljudi koji su mi se javili zbog problema koji su nastali nakon čitanja tih poruka. Jedna druga osoba rekla mi je da treba moju pomoć jer se “osjeća loše”, treća mi je rekla da je “napadnuta” kada je prestala čitati  poruke.

Ima i drugih indikacija u vezi s tim takozvanim “porukama” koje bih htio ovdje napomenuti. Prvo, u promoviranju lažne duhovnosti, vizija i govora, moguće je da je uključeno više od jednog demona. Demoni koji rade zajedno preuzimaju različite obveze. Jedan može poticati ovisnost ili nesamostalnost. Prisustvo ili aktivnost takvog demona može biti i razlog zašto su mnogi nesposobni odvojiti se od svega toga. Može biti prisutan i duh ljutnje što objašnjava to zašto se neki sljedbenici ne znaju nositi s negativnim pitanjima i olako postanu ljutiti.

U razumijevanju ovakvih stvari važno je biti strog. Mnogi ljudi, kada ih suočimo s istinom, kažu stvari poput: “Ali rečeno nam je da molimo krunicu. To sigurno ne može  biti loše.” Da je tako jednostavno, mnoge druge lažne vizije i duhovnosti bile bi priznate. Malo je poznato da se, nakon što je sveta Bernadica vidjela našu Djevicu, pojavilo mnogo djevojaka koje su objavile da su i same imale viziju u pećini. Ako je demonska laž u korijenu događaja,  krunice koje su zatražene preko vizija i poruka su lažne, jer su objave potekle od demona. To nam svjedoče i tzv. poruke i vizije “Naše Gospe od Karmela i Svetog Lica” koje dolaze iz Španjolske, skupa s ostalim lažnim takozvanim mističnim događanjima.

Bog gleda u srce i uvijek će biti milosrdan prema onima koji su uhvaćeni u lažne zamke bez svoje krivnje, ali važno je znati da molitva mora biti izmoljena u skladu s Božjom voljom ili neće biti prava molitva. Mora doći iz srca, a osoba koja moli mora biti upoznata s učenjima Crkve. Tamo gdje postoji iskrena potraga za istinom i želja za molitvom, Bog će djelovati u skladu sa svojim milosrđem. Međutim moramo biti svjesni da samo fokusiranje na molitvu krunice ili obožavanje euharistijskog klanjanja radi svojevrsne potvrde mističnog događaja, nije dovoljno.

Potrebno je uvijek tražiti plodove, a prema Svetom pismu njih ćemo posebno vidjeti u svakodnevnom životu i u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima. Mnogi ljudi, čini se, posvećuju puno sati molitvi ali su duhovno rastrojeni i smatra ih se religioznim fanaticima. Ne znamo kako Bog gleda na takvu molitvu. Pozvani smo puno moliti, ali naša molitva mora biti povezana s voljom Božjom koja se obično otkriva unutar Crkve, točnije u zajedništvu s Papom i Učiteljstvom, te u skladu s učenjem Pisma i Tradicije. Kada se od njih odijelimo, postajemo otvoreni za prijevare i nejasnoće.

U duhovnom životu uvijek mora postojati ravnoteža. Nikad se ne smijemo previše fokusirati na mistične događaje ili iskustva i nikad ne smijemo slušati “proroke propasti”. Poruke koje dolaze od Boga donose osjećaj mira čak i kad je riječ o vrlo ozbiljnim porukama. Uvjeravanje u porukama koje se ponavlja nije dobar znak. Isto, neki ljudi koji misle da znaju bolje od drugih (na primjer znaju više o navodnoj budućnosti) mogu vrlo brzo postati arogantni i naporni. Uvijek moramo imati na umu da je najvažnija stvar u duhovnom životu tražiti Božju volju u našem svakodnevnom životu. Pogrešno je stalno misliti o onome  što se “moglo” dogoditi, a u isto vrijeme ne vidjeti probleme i potrebe pred nosom. Postoji opasnost da fokusiranje na takozvane poruke postane bijeg od stvarnih obveza i problema s kojima se ne želimo suočiti.

Jedan od razloga zašto ljudi previše revno prihvaćaju takozvane “Božje poruke” je i nedostatak poznavanja Svetog pisma. Uzmimo jedan primjer, spomen tisućugodišnje vladavine Krista u Knjizi Otkrivenja. Broj tisuću u židovskoj je teologiji simbol “božanstva” i kao takvog ne treba ga uzimati doslovno. Zapravo, Učiteljstvo je milenarizam (vjerovanje u tisućgodišnje kraljevstvo) proglasilo herezom.

Neki ljudi koji tvrde da imaju vizije ili “čuju” poruke su mentalno bolesni. Drugi su zdravi ali imaju bujnu maštu koja na ovaj način postaje aktivna zbog stresa, bolesti ili zbunjenosti ili obmane, posebno ako je uključen još netko tko ima iste tvrdnje. Po mom je mišljenju najgori mogući slučaj kad netko namjerno izmisli viziju ili poruku radi novca ili kako bi se domogao slave. Osoba koja namjerno stvara lažne poruke nalazi se u velikoj duhovnoj opasnosti.

Naravno da na ovom svijetu ima i pravih mistika i proroka. Oni obično imaju dobro duhovno vodstvo koje se podvrgava autoritetu Crkve. Uvidjeti ovakve stvari nikad nije lako i ponekad dolazi i do grešaka, ali kad vidimo ozbiljne teološke probleme, proročanstva koja se ne ostvaruju i duhove ljutnje ili tvrdoglavosti, možemo biti sigurni da nešto ozbiljno nije u redu. U takvim je slučajevima pametnije odustati nego nastaviti s čitanjem ili podrškom takozvanog mistika.

www.medjugorje-news.com/Autor: Rastimo u vjeri/ Otac John Abberton |Izvor http://mariadivinemercytrueorfalse.blogspot.com/2015/04/maria-divine-mercy-dangerous-deception.html