Dvije crkve koje su čudesno preživjele atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju
6. kolovoza liturgijski je blagdan Preobraženja Kristova. Na taj datum 1945. godine preobraženo Božje lice, koje se odražavalo u Njegovoj djeci, unakaženo je razornom eksplozijom atomske bombe iznad Hirošime u Japanu, koja je istrijebila gotovo 140 000 muškaraca, žena i djece.
Ipak, među razaranjima bilo je čuda. Otprilike 4,5 km od epicentra eksplozije, isusovački novicijat Nagatsuka ostao je stajati. Ti su isusovci ušli u povijest kao ‘hirošimska osmorka’. Preživjeli su eksploziju koja je odmah ubila 86% ljudi u radijusu od osam blokova. Dok su neki od njih doživjeli duboku starost, mnogi od tih isusovaca bili su pod utjecajem zračenja i imali su razne zdravstvene komplikacije. Jedan od osmorice, fra Hubert Schiffer, imao je 30 godina tog 6. kolovoza 1945.
Slavio je svetu misu na blagdan Preobraženja i upravo je sjeo doručkovati kada je, prema njegovim često citiranim riječima, “Iznenada, užasan eksplozija je ispunila zrak jednim praskavim udarom groma. Nevidljiva me sila podigla sa stolice, bacila me kroz zrak, tresla me, tukla me, vrtjela ukrug kao list na naletu jesenjeg vjetra.”
Dana 9. kolovoza 1945. bačena je još jedna atomska bomba – ovoga puta na Nagasaki, grad poznat kao japanska prijestolnica katolicizma jer je u njemu živjelo gotovo dvije trećine japanskih katolika. Nagasaki je bio razoren. Franjevački samostan koji je sagradio sv. Maksimilijan Kolbe ipak je ostao stajati. Poljski svetac, mučen u koncentracijskom logoru u Auschwitzu tijekom tog istog rata, odlučio je sagraditi samostan na mjestu za koje su mnogi mislili da je loše odabrano jer nije bilo blizu središta grada.
Unatoč ovoj kritici, Maximilian je inzistirao na zemljištu koje se nalazi iza planine. Upravo je ta planina, naime, štitila samostan kada je atomska bomba uništila grad, ubivši gotovo 70.000 ljudi. Usred takve užasne smrti i razaranja, Bog je zaštitio te misionare, ali sigurno ne samo zbog njih samih.
Živjeli su kako bi mogli služiti ozlijeđenima, bolesnima i umrlima od napada. Živjeli su kako bi svijetu bili svjedoci užasa rata i posebno nuklearnog oružja, svjedoci Božje moći i milosrđa te svjedoci važnosti i snage molitve.
Aleteia.org
