Došašće je savršeno vrijeme za razmišljanje o svetom Josipu – svecu koji je ljubio Boga iznad svega
Budući da događaji vezani uz Isusovo rođenje očituju srž našeg znanja o svetom Josipu u Svetom pismu, došašće je savršeno vrijeme za razmišljanje o njegovom svjedočanstvu. Iako ne znamo mnogo pojedinosti o svetom Josipu izravno iz Svetog pisma, mnogo se o njemu može zaključiti iz onoga što znamo.
Litanije svetog Josipa izvrsno su mjesto za upoznavanje njegovih karakteristika. Između ostalog, opisuju svetog Josipa kao “najpravednijeg”. Pravda koja se očituje u liku poput svetog Josipa često nedostaje današnjem svijetu. On nudi svjedočanstvo o kojem bismo trebali meditirati kako bismo naučili putove Božje, koji je bio potpuno živ u njemu. Da bi živio kao čovjek pravde, sveti je Josip trebao biti čovjek vjere, nade i ljubavi. Uzmimo za primjer situaciju u kojoj se našao – zaručen s mladom ženom trudnom s djetetom koje nije njegovo. Pravda njegova vremena očekivala bi da će sveti Josip napustiti mladu ženu. Više od toga, zahtijevalo bi da mlada žena bude ubijena. Iako je jasno da se borio oko toga što učiniti, akcija svetog Josipa bila je definitivna. Nastavio je sa svojim planovima da poželi dobrodošlicu Mariji u svoj dom.
Na pravdi Božjoj, srce svetoga Josipa bilo je otvoreno istini. Ali to je od njega zahtijevalo veliku vjeru. Stvarnost da je Marija očekivala Božjeg sina bila je nešto što je prkosilo ljudskom znanju i razumu. Zagrljaj Marije u ovom ranjivom stanju otvorio je i svetog Josipa ranjivosti. Vjera svetog Josipa utjecala je nadu da će se Bog pobrinuti za njega jer je činio ono što je ispravno, što je pravedno. Znao je da bi ga to moglo skupo koštati, a koliko znamo, moglo bi i koštati. To bi imalo smisla samo prema kršćanskoj logici poslušnosti i žrtve.
Razmotrite kakve bi posljedice mogle proizaći iz toga što je ovaj stolar iz malog grada prihvatio i zaštitio ženu za koju su mnogi vjerovali da je preljubnica. Josipu je prvenstveno bilo srce puno ljubavi koje je osposobljavalo da izdrži sve poteškoće koje bi mu se našle na putu. On je ljubio Boga iznad svega i htio je prihvatiti svoju ulogu u Božjem planu spasenja čovječanstva. U ljubavi je položio život za svoju ljubljenu Mariju i božanskog sina kojeg je rodila. Često se uhvatim kako zamišljam da sam u koži svetog Josipa.
Toliko životnih situacija predstavlja slične okolnosti s kojima se on suočavao. Kvalitete njegova života trebaju biti one koje prisvaja svatko tko želi izbliza slijediti Isusa. Kada najmračniji životni trenuci lebde oko nas – poput mračnih dana prosinačkog adventa – možemo zamoliti svetog Josipa da nam pomogne. Možemo se obratiti njegovom primjeru za snagu da ustrajemo. Trebali bismo željeti i nastojati oponašati njegovu vjeru, nadu i ljubav. Razmišljajući o životu i svjedočenju svetog Josipa možemo naučiti temeljnu istinu koju je opisao sveti Pavao: „Znamo da sve ide na dobro onima koji Boga ljube, koji su po njegovoj nakani pozvani“ (Rim. 8 : 28).
Michael R. Heinlein – Simply Catholic
