Don Mirko Šakić: Kladionica je zlo koje uništava ono najsvetije – obitelj i brak
U nizu susreta Hrvatskoga nadzemlja održano je i predavanje „Držin te za rič!“ u srijedu, 19. travnja, u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Gost predavač bio je don Mirko Šakić, župni kapelan župe svetoga Josipa sa Mertojaka iz Splita. Svoje je predavanje započeo definiranjem riječi kao moćnoga sredstva i alata koji se nalazi u svakome od nas.
“Kakav je to moćan dar da možeš govoriti, da se možeš izreći, da može izaći vani to što je u tebi”, ističe predavač.
“Nekome je to teže, nekome lakše, netko to želi, netko ne želi, netko taj dar ne koristi, a netko ga previše koristi. Krepost umjerenosti u govoru – ako ne koristiš taj dar, satareš sebe, skupljaš sve unutra. S druge strane, ako previše govoriš, onda satareš sve oko sebe. Prvo je opasnije: veliki je to problem jer se bojimo govoriti, bojimo se povjeriti nekome. Koristimo taj dar, govorimo, nemojmo držati za sebe jer će nas to pregaziti. Danas je sve teže govoriti, pogotovo govoriti o govoru i riječi jer nije lako slušati. Velika je sposobnost znati slušati i čuti nekoga.
Nalazimo se u vremenima kada nemamo vremena slušati jedni druge. Riječ je presnažna, ima čudesnu moć. Ono što je najveće je da ima stvaralačku moć: to što ti jesi i što postojiš, to je zato jer je netko rekao ‘Neka bude’. Nisi plod odluke svojih roditelja, nisi plod slučaja nego si plod ljubavi Jednoga koji je rekao ‘Neka bude!’. Sam je Bog tebe i mene izrekao i izgovorio, naglašava predavač. Bog je vrhunac svoga stvaranja stvorio prema svojoj riječi i na svoju sliku.
Rečenice koje često izgovaramo, rečenice koje ne drže vodu i rečenice kojima opravdavamo svoje gluposti, a najčešća je: ‘Ljudski je griješitit!’. Nije ljudski griješiti jer ako smo kršćani, ako vjerujemo da smo stvoreni na sliku Božju, mi smo njegova ljepota i savršenstvo, onda nije ljudski griješiti nego ljubiti. U ljudskoj je paloj naravi prirodno griješiti, ali nismo stvoreni za to.
U našem stvaranju očitovala se snaga riječi: u Knjizi postanka dogodio se prvi grijeh jer je zlo zavaralo prve ljude snagom riječi. Božja riječ uvijek objedinjuje, spaja, liječi, a đavao ju izvrće. Svaki put kad ja svojim riječima doprinosim zajedništvu i pomirenju, ja sam time sličan svome Stvoritelju, a svaki put kad je obrnuto, događa se razdvajanje i tu đavao zadovoljno trlja ruke (klevetanje, psovanje, ogovaranje).
Riječ je oduvijek u Bogu bila i prije stvaranja, to vidimo u Ivanovom evanđelju: ‘I Riječ tijelom postade i nastani se među nama’. Božja luda ljubav prema nama je tolika da je On uzeo ljudsko tijelo i utjelovio se. U Isusu se Bog do kraja izrekao i otkrio, a bez Isusa Krista nemamo ništa: sve je propadljivo i u svemu se gubi smisao. ‘Svemu što postade u njoj bijaše život’ nastavlja dalje predavač na Ivanovo evanđelje i dodaje da je riječ dobila smisao u Isusu Kristu.
Danas vlada gadna diktatura buke: primjerice, u svakoj kući mora biti upaljena televizija ili radio. Ako bježim od tišine, ako se prepuštam buci, ne mogu čuti tu Riječ, ne mogu otkrit smisao svega što živim. Kristova je riječ vječna i trajna, On ne odustaje od nas i njegove riječi uvijek imaju čudesnu snagu. Opasno je moćno sve što govorimo, opasno je kad se naviknemo, primjerice na sakramente. Jedna od takvih navika je molitva Vjerovanje. Nekada nismo uopće svjesni koliko moćne i spasonosne riječi izgovaramo. Svatko od nas ima iskustvo da je teško izgovoriti riječ ‘oprosti’.
Oprost je plod uskrsnuća koji nam je Isus donio i koji oslobađa. Isus je bio Židov, a kod Židova nije bilo potrebe za davanjem obećanja jer nije postojalo ništa moćnije od davanja riječi: kad ti dajem riječ, dajem ti čitavog sebe i nema potrebe za obećavanjem. Današnji je otrov ogovaranje. Gadna stvar jer se hranimo time što komentiramo i ogovaramo, ali susret s Isusom donosi promjene. Najveće zlo koje postoji je kocka i kladionica jer kad imaš malo, stavljaš malo, a kad budeš imao puno, stavljat ćeš puno. To zlo uništava najsvetije: obitelj i brak.”
Don Mirko je naglasio kako u svakom svom predavanju istakne ovaj porok kao najveće zlo, nevezano za temu o kojoj govori. Za kraj predavanja don Mirko je istaknuo misao da je šutnja često jača i od riječi, a ta nam je šutnja potrebna da bismo otkrili snagu riječi jer jedino u šutnji možemo čuti Riječ.
Nakon svoga predavanja, don Mirko je odgovorio na pitanja iz publike. Potrebna je milost Božja da bismo se oslobodili navike psovanja, ali Bog čeka da mu se pruži ruka. Tehnike i taktike – od toga nema ništa. Kroz ispovijed se može dogoditi oslobođenje bogopsovača. Isus Krist oslobađa i On nam je potreban, naglašava predavač. Nekad je potrebno opominjati druge oko sebe, ali važno je nama kršćanima dati do znanja drugim da to psovanje Boga mene vrijeđa i da mi smeta. Svi smo mi spužve i govorimo riječi koje su nas dotaknule, i dobre i loše.
Maheri smo u opravdavanju sebe, pogotovo kad su loše riječi u pitanju, odgovara don Mirko. Mnoge opterećuje područje misli jer ne znaju kakvu moć ima misao. Misli dolaze izvana, pogotovo prisilne misli. Povezane su sa bogopsovkom, bludnošću, grijesima općenito. Takve se misli samo odjednom stvore i dođu, a mi se vrtimo oko sebe, želimo se toga riješiti. Loše je misli važno izgovoriti i predate ih Isusu da nas On od njih oslobodi. Ne smijemo dozvoliti da nas to opterećuje. Suicidalne misli najviše: podijeli ih sa Isusom. Bog ima plan za tebe, dođi svećeniku i ne dozvoli da te misli obuzimaju – potiče predavač. Vrhunski čin ljubavi je saslušati prijatelja koji ti dolazi sa problemima, a kojemu ti ne možeš pomoći, ali ga možeš saslušati. Ako dođe do pretjerivanja u problemima, u ljubavi presijeci taj razgovor.
Mnogi se žale da su rastreseni u molitvi i da ne mogu čuti Gospodina. Svima su nam potrebni trenutci tišine, šutnje i intime za koje se trebamo boriti, a onda je najbolje otvoriti Sveto pismo, razmatrat Evanđelje i tu ću sigurno dobiti odgovor.Trebamo statin a loptu da bi čuli Gospodina, sabrati se i biti u Njegovorj prisutnosti. Gospodin će sigurno progovoriti jer to želi.
Za sam kraj don Mirko je poslao poruku mladima: “Budimo hrabri i odvažni svi mi i usudimo se imati trenutke tišine i osamljenosti da možemo čuti tu najvažniju Riječ, da možemo čut Isusa. I ne zaboravite: stvarno, ali stvarno lipo je što postojite.”
Na susretu su prikazana tri filma i skeč u produkciji Hrvatskoga nadzemlja, a za glazbeno je animiranje bio zaslužan zbor mladih Ivan Pavao II. sa Visoke iz Splita. Nakon samog susreta organiziran je prigodan domjenak i zajedničko druženje.
Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja održat će se u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu 17. svibnja 2023. u 20:30 sati na temu kako moliti.
