Sv. Padre Pio rekao je za nju da je ona Svetica Svjetla trećeg tisućljeća, a papa Ivan Pavao II. je na pitanje o njoj rekao: Zbrka je djelo Sotone, a Filomena je u raju. Nastavite moliti i štovati sv. Filomenu i ne unosite zbrku među pukom.
Svetom Ivanu Vianneyu ova mala svetica zapalila je u srcu žarku ljubav. Na čast djevice mučenice podigao je kapelicu i tu stavio njenu relikviju. Ova je kapela uskoro postala mjesto brojnih iscjeljenja, obraćenja i čuda. Kao što je rekao Padre Pio, sv. Filomena se opet vraća. Tako se ponovno vratila i u naša mjesta i srca.
O životu sv. Filomene, nije se znalo gotovo ništa. Onda je 03.08.1833. svoje strašno mučeništvo po volji Božjoj, objavila sama Sveta Filomena, službenici Božjoj, sestri, Mariji Luizi od Isusa.
Ovo svjedočanstvo donosimo zbog hrabrosti. Razmislimo, imala je samo 13 godina kad je ovo trpjela jer se nije htjela odreći Isusa Krista. Pogledajte današnji svijet, pogledajte koliko nam nedostaje hrabrosti, koliko smo ustrašeni i pod tim utjecajem straha u stalnom odricanju od Isusa. Neka nam ovo bude poticaj.
Sveta Filomena priča ovako:
Moja draga sestro, ja sam kćer jednog kneza koji je vladao u jednoj maloj državi u Grčkoj. Moja majka je također bila kraljevske loze. Oni nisu imali djece, a bili su još pogani, pa su i neprestano prinosili krivim bogovima žrtve da bi dobili dijete. Neki liječnik iz Rima imenom Publije, koji se sada nalazi na nebu, bio je u službi mog oca i stanovao je u našoj palači. Bio je kršćanin. Vidio je žalost mojih roditelja i bio je žalostan zbog sljepoće njihovih duša. Potaknut od Duha Svetog odlučio je govoriti s njima o našoj kršćanskoj vjeri i obećao im je da će dobiti potomstvo čim se krste.
Milost je pratila njegove riječi, prosvijetlila njihov razum i pobijedila njihovu volju. Oni su prihvatili kršćanstvo i ispunila im se želja, kako im je obećao Publije, nagrada za sveto krštenje kojega su primili. Kod mog rođenja dali su mi ime LUMENA, da bude simbol svjetle vjere kojoj sam bila plod. Na dan krštenja nazvali su me Filomena, jer sam tog dana postala dijete vjere. Nježna ljubav koju su prema meni imali moj otac i moja majka bila je tako velika da su me neprestano htjeli imati pokraj sebe. Ona je bila razlogom zašto su me poveli sa sobom kad su putovali u Rim,kamo je moj otac morao doći, jer mu je car tiranin, Dioklecijan, zaprijetio nepravednim ratom.
Ja sam tada imala 13 godina. Prispijevši u glavni grad svijeta, uputili smo se svo troje u gradsku palaču gdje smo bili primljeni u carsku audijenciju. Čim me spazio, Dioklecijan je svoje poglede neprestano na mene upravljao. To je činio za cijelo vrijeme dok je moj otac iznosio razloge svojih opravdanja i žarko se trudio da on te isprike primi k srcu. Car je jedino bio zaokupljen svojim promatranjima, a kad je moj otac završio dao mu je odgovor, da se dalje ne uznemirava, da odstrani sve brige i misli samo na svoju sreću. Dodao je”Dajem ti svu moć mojeg carstva i ne tražim ništa drugo nego ruku tvoje kćeri.
“Moj otac zaslijepljen od časti, koja je nadvisila sva njegova očekivanja, prihvatio je s radošću carev prijedlog. Kad smo se vratili u naš dom, trudili su se na svaki način moj otac i majka, da prihvatim Dioklecijanovu želju, te da tako mogu ispuniti i njihovu želju. Ja sam im rekla: “Kako,zar želite da zbog ljubavi jednog čovjeka prekršim zavjet kojeg sam dala pred dvije godine Isusu Kristu?.
Moje djevičanstvo je posvećeno Bogu i ja više ne mogu raspolagati sa sobom. Ti si tada bila premlada da činiš takav zavjet, rekao je otac. Naredio mi je da prihvatim Dioklecijanovu ponudu i dodao u suprotnom strašne prijetnje. Božja milost je učinila da se nisam dala nadvladati. Moj otac je prenio Dioklecijanu moj razlog i kako ovaj nije htio mog oca osloboditi od zadane riječi, otac se našao prisiljen da me dovede pred cara. Kratko prije toga trenutka još sam se morala opirati nezadovoljstvu, nježnostima oca. Moja majka se također trudila na sve moguće načine da me pokoleba u mojoj odlučnosti da ostanem vjerna Bogu. Izmjenjivale su se nježnosti i prijetnje a na kraju su pali do mojih nogu i molili u suzama da im se smilujem. Preklinjali su me : “Dijete naše smiluj se svome ocu i svojoj majci, smiluj se svojoj domovini i našim precima! “Odgovorila sam im:” Ne mogu, djevičanstvo koje sam zavjetovala Bogu nadvisuje vas, domovinu, nadvisuje sve ostalo.” Moja domovina je Nebo”!
Nakon ovih mojih riječi bili su očajni. Odveli su me pred cara. On me nastojao pridobiti na sve načine, ali sva njegova obećanja, laskanja i prijetnje, bila su uzaludna. To ga je jako razbjesnilo, raspaljen od sotone dao me staviti u lance i baciti u tamnicu svoje palače. Mislio je da će bol i sramota slomiti moju odlučnost, koju mi je ulijevao moj Božanski zaručnik. Car me svaki dan dolazio vidjeti. Zatim mi je dao skinuti lance da bih mogla uzeti kruha i vode koliko mi je bilo potrebno za održavanje života. Tada je ponovio svoje zavodljive ponude,koje bi bile bez osobite Božje pomoći,pogibeljne za moju djevičansku čistoću. Otpor koji je susretao kod ovih napada na moju nevinost, donio mi je nove muke. Molitva me je držala postojanom i nisam popustila. Ja sam se svaki put preporučila mom Isusu i Njegovoj Prečistoj Majci. Sedmog i tridesetog dana vidjela sam Blaženu Djevicu Mariju obasjanu nebeskim sjajem kako drži u naručju Božansko dijete.
Kazala mi je: “Trpjet ćeš još tri dana u ovoj tamnici, a nakon zatvora od četrdeset dana napustit ćeš ovo mjesto patnje. “Srce mi se uzradovalo na ovu veselu vijest”. Kraljica Anđela je dodala da ću iz ove tamnice izaći samo zato da bih podnijela još veće muke i trpjela još strašniju borbu od one u kojoj sam prije ustrajala.
Moja radost je tada prešla u veliki strah. Ja sam se nadala da će me nakon izlaska iz tamnice odmah pogubiti. Tada mi je Marija kazala: “Budi hrabra kćeri moja”! Ti znaš da te ja posebno ljubim. Ime koje si primila kod svetog krštenja, dokaz je da si slična Mom Sinu i meni. Nazvana si Lumena, a tvoj se zaručnik također zove Svijetlo, Sunce. Mene zovu Zora, Zvijezda, Mjesec, Sunce. Ne boj se ,bit ću uz tebe. Zasad si podvrgnuta zakonima prirode da budeš ponizna u svojoj slabosti, a kad dođe do borbe, milost će ti dati snagu, kao i tvoj Anđeo čuvar, koji je također bio i moj, Anđeo Gabrijel, a značenje njegovog imena je „Božja snaga“. On će ti doći u pomoć.
Ja ću te preporučiti njegovoj posebnoj brizi kao svoju preljubljenu kćer koju pred svima ostalima ljubim. “Ove riječi Kraljice djevica ulile su mi hrabrost”. Prilika je iščeznula i ostavila nebeski miomiris u cijeloj mojoj tamnici. Naskoro se ispunilo ono što mi je bilo prorečeno. U pokušajima da me prisili na popuštanje Dioklecijan je očajavao i odlučio je da me izloži javnom mučenju.
Počelo je s bičevanjem. Rekao je: “Jer se ne stidi meni caru pretpostaviti jednog zločinca kojeg je vlastiti narod osudio na najsramotniju smrt, jednako zaslužuje i ona da se s njom po pravdi postupa i tako će biti učinjeno. “Naredio je da me svuku do gola i čvrsto svežu uz jedan stup”. Zatim je naredio da me krvnici bičuju pred brojnim dvorskim odličnicima. Krv je tekla iz cijelog mog tijela tako da je ono postalo jedna velika rana. Tada je tiranin vidio da sam pala u nesvijest i da sam blizu smrti. Naredio je da me udalje od njegovog pogleda i ponovno bace u tamnicu. Mislio je da će sada klonuti moj duh. Prevario se u svom očekivanju, a mene je vodila slatka nada da ću uskoro doći svom slatkom Zaručniku
Pojavila su se dva Anđela, iz kojih je izlazilo svijetlo, i izlili su balzam na moje rane. Osjećala sam se jačom nego što sam bila prije mučenja. Rano sljedećeg jutra obavijestili su o tome cara. On je naredio da me dovedu pred njega. Promatrao me u čudu i htio mi kazati da ozdravljenje imam zahvaljujući Jupiteru kojem on služi. Htio me silom učiniti rimskom caricom. Dao mi je tašta obećanja s kojima je povezao laskanja i milovanja. On je htio dovršiti pakleno djelo koje si je postavio za cilj. Naprotiv, Duh Sveti kojem moram zahvaliti svoju postojanost, prosvijetlio me u tako velikoj mjeri, da ni Dioklecijan, niti tko od njegovih dvorana, nisu mogli ni najmanje protusloviti mojim dokazima o istini naše vjere. To ga je ponovno razbijesnilo. Zapovijedio je da mi se oko vrata sveže jedno sidro i da me bace u rijeku Tiber. Zapovijed je bila izvršena. “Bog je spriječio posljedice”.
U času kad su me bacili u rijeku, došla su dva Anđela, odriješili konop kojim je moj vrat bio svezan za sidro potonulo na dno gdje se do danas nalazi. Anđeli su me pred nebrojenom masom svijeta nježno prenjeli na obalu. Sretan je bio učinak ovoga čuda za promatrače. Mnogi su se obratili na kršćanstvo. Dioklecijan je ovo čudo pripisao nepoznatoj čarobnoj moći. Zapovijedio je da me vuku po ulicama grada Rima i da me strijeljaju čitavom tučom strijela. Čitavo moje tijelo je bilo skroz isprobadano, Krv je tekla na sve strane. Iscrpljena i već umiruća, na carevu sam zapovijed bila ponovno bačena u tamnicu. Nebo mi se ponovno smilovalo na čudesan način. Utonula sam u slatki san, a kad sam se probudila našla sam se potpuno zdravom.
Dioklecijan je to čuo, pao u bjesnilo i povikao kao bjesnomučenik. “Hajde,probodite ju ponovno sa šiljastim strijelama da umre u tim mukama“! Odmah su izvršili njegovu zapovijed. Strijelci su svim snagama napeli lukove, ali se strelice otkazale posluh. Nazočni car je bio izvan sebe od bijesa. Nazvao me čarobnicom. Mislio je da će žar vatre nadvladati moju čarobnu moć. Naredio je da se strijele ražare u peći i da se ponovno strijelja. Strijele su bile odapete, poletjele su svojim smjerom, a tada su se iznenada okrenule suprotno i pojurile na strijelce. Šest ih je poginulo na licu mjesta, a mnogi od ostalih su se odrekli poganstva. Narod je jasno spoznao svemoć Božju koja me zaštitila. Tiranin, preplašen zlovoljom i vikom naroda požurio se da učini kraj mojemu životu. Tako su mi odrubili glavu. Moja je duša poletjela u Nebo, k svom Božanskom Zaručniku, da od Njega primi krunu djevičanstva i palmu mučeništva i da se raduje u Njegovoj nazočnosti, osobito odlikovana pred mnogim izabranima. Ovaj,za mene radošću tako bogat dan, u kojemu sam stupila u nebesko Blaženstvo bijaše petak, a sat moje smrti bio je treći sat popodne.
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
