Devet godina od umirovljenja pape Benedikta XVI.: 28.2. 2013. stolica sv. Petra ostala je prazna
Devet godina od umirovljenja pape Benedikta XVI. Sveti Otac Benedikt XVI. je prije točno devet godina, 28. veljače 2013., u 20 sati, otišao u mirovinu čime je stolica sv. Petra ostala prazna. Donosimo kratki podsjetnik na taj događaj.
ODREKNUĆE OD SLUŽBE
Papa Benedikt XVI. odreknuće od službe najavio je 11. veljače 2013. tijekom konzistorija povodom triju kanonizacija, dok je u tijeku bila Godina vjere koju je proglasio.
Tom prigodom poručio je da je nakon što se preispitao pred Bogom, došao do uvjerenja da mu njegove snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju obnašati papinsku službu na prikladan način. „Veoma sam svjestan da se tu službu, zbog njezine duhovne naravi, mora obnašati ne samo djelima i riječima, već ništa manje patnjom i molitvom.
No, u današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu“, objasnio je tadašnji papa.
„Draga braćo, zahvaljujem vam od sveg srca za svu ljubav i rad kojima ste sa mnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve moje pogreške.
Povjerimo, sada, svetu Crkvu brizi Vrhovnog Pastira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu Majku Mariju da svojom majčinskom dobrotom bude na pomoć ocima kardinalima u izboru novog pape. Što se mene osobno tiče, želim i ubuduće služiti svim srcem, čitavim životom posvećenim molitvi, svetu Crkvu Božju“, zaključio je.
POSLJEDNJA AUDIJENCIJA I KATEHEZA
Dan prije umirovljenja, u srijedu 27. veljače, Sveti Otac održao je posljednju opću audijenciju s katehezom u kojoj je uputio riječi svog oproštaja. „Poput svetog apostola Pavla u biblijskom tekstu koji smo čuli, i ja osjećam u svome srcu da moram prije svega zahvaliti Bogu, koji vodi i daje rasti Crkvi, koji sije svoju Riječ i tako jača vjeru u svom narodu.
U ovom času srce mi se širi i grli čitavu Crkvu diljem svijeta; i zahvaljujem Bogu za informacije koje sam u ovim godinama petrovske službe mogao primiti o vjeri u Gospodina Isusa Krista, ljubavi koja stvarno kola u tijelu Crkve i daje da ona živi u ljubavi i nadi koja nas otvara i usmjerava prema životu u punini, prema Nebeskoj domovini.
Osjećam da, u sadašnjem času koji je Gospodinov, nosim sve u svojoj molitvi, sve susrete, sva putovanja, svaki pastoralni pohod.
Sve to i sve zajedno uključujem u molitvu i povjeravam Gospodinu: jer imamo punu svijest o njegovoj volji, sa svakom mudrošću i duhovnim spoznanjem, i da se možemo ponašati na način dostojan njega, njegove ljubavi, plodni svakim dobrim djelom (usp. Kol 1, 9 – 10)“, poručio je tom prilikom.
„U ovom trenutku, u srcu gajim veliko pouzdanje, jer znam, znamo to svi mi, da Riječ istine evanđelja je snaga Crkve, ona je njezin život. Evanđelje čisti i obnavlja, donosi plod, gdjegod zajednica vjernika sluša evanđelje i prihvaća Božju milost u istini i živi u ljubavi. To je moje pouzdanje, to je moja radost“, istaknuo je.
„Kada sam 19. travnja prije gotovo osam godina prihvatio preuzeti petrovsku službu, imao sam čvrstu sigurnost koje me je uvijek pratila: ta sigurnost da Crkva živi od Božje riječi.
U tome trenutku, kao što sam već nekoliko puta rekao, u srcu su mi odzvanjale riječi: Gospodine, što tražiš od mene? Velik je to teret što mi ga stavljaš na pleća, ali ako ti to tražiš od mene, na tvoju riječ bacit ću mreže, siguran da ćeš me ti voditi, i sa svim mojim slabostima. I osam godina poslije mogu reći da me Gospodin doista vodio, bio mi je blizu, mogao sam svakodnevno zamijetiti njegovu prisutnost.
Bila je to jedna dionica povijesnog puta Crkve koja je imala trenutke radosti i svjetla, ali i teške trenutke; osjećao sam se poput svetog Petra i apostola na lađi na Galilejskom jezeru: Gospodin nam je dao mnogo sunčanih dana i laganog povjetarca, dana kada je ulov bio obilan; bilo je međutim i trenutaka u kojima se more uzburkalo i zapuhao protivan vjetar, kao u čitavoj povijesti Crkve, i činilo se da Gospodin spava.
Ali uvijek sam znao da je u toj lađi Gospodin i uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, nije naša, već je njegova a on neće dopustiti da potone; on je taj koji je vodi, zasigurno također uz pomoć ljudi koje je izabrao, jer je tako htio. To je bila i jest jedna sigurnost, koju ništa ne može potamniti. I zbog toga je danas moje srce ispunjeno zahvalnošću Bogu jer nikada nije uskratio čitavoj Crkvi i meni samom svoju utjehu, svoje svjetlo, svoju ljubav.“
Također je najavio da se odlaskom u mirovinu ne vraća privatnom životu, putovanjima, susretima, primanjima, predavanjima i sličnom. „Ne ostavljam križ, već ostajem na nov način uz Gospodina Raspetog.
Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra. Sveti Benedikt, čije ime nosim kao papa, uvijek će mi biti primjer u tome. On nam je pokazao put prema životu koji, bio on aktivan ili pasivan, potpuno pripada Božjem djelu“, dodao je.
Svoju posljednju katehezu Benedikt XVI. zaključio je riječima: „Dragi prijatelji! Bog vodi svoju Crkvu, uvijek je podupire a osobito u teškim trenucima. Ne gubimo nikada taj pogled vjere, to je jedini pravi pogled na Crkvu i svijet na njihovu povijesnom putu. Neka u našem srcu, u srcu svakog od nas, bude uvijek radosna sigurnost da je Gospodin uz nas, da nas ne napušta, da nam je blizu i grli nas svojom ljubavlju. Hvala!“
OPROŠTAJ OD KARDINALSKOG ZBORA I SJEĆANJE NA HRVATSKU MLADEŽ
Posljednjeg dana svoje petrovske službe, Benedikt XVI. susreo se s članovima Kardinalskog zbora. Na kraju susreta zadržao se u kratkom razgovoru sa svakim od njih.
Među njima bio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je Svetom Ocu zahvalio posebice se spomenuvši apostolskog pohoda Hrvatskoj u lipnju 2011. godine. Papa mu je tom prilikom odgovorio: „Na osobit način čuvam i nosim u svom srcu susret s mladima na zagrebačkom Trgu!“, ponovivši da je to bio susret zajedništva, šutnje i molitve.
ODLAZAK U CASTEL GANDOLFO
Papa je potom napustio Vatikan i helikopterom otišao u papinski ljetnikovac u Castel Gandolfu. Ondje ga je dočekalo zahvalno mnoštvo vjernika kojemu je udijelio posljednji apostolski blagoslov.
Oslanjajući se na štap, Benedikt XVI. je poručio: „Ja sam samo putnik koji započinje posljednju etapu ovozemaljskog putovanja, ali želim i nadalje svojim srcem, ljubavlju, molitvom, svim svojim duhovnim snagama raditi za zajedničko dobro i za dobro Crkve i čovječanstva. I osjećam da me u tome snažno podupire vaše prijateljstvo i vaša ljubav.“
Benedikt XVI. je u Castel Gandolfu ostao do 2. svibnja kada se vratio u Vatikan. Otada sa svojim tajnikom mons. Georgom Gaensweinom i članicama laičke udruge Memores Domini boravi u samostanu Mater Ecclesiae.
KONKLAVA
Benedikt XVI. bio je 264. nasljednik sv. Petra na službi rimskog biskupa. Kardinali su ga za papu izabrali 19. travnja 2005., nakon smrti sv. Ivana Pavla II.
Na konklavi koja je sazvana nakon što je 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica svetog Petra ostala prazna, za njegovog nasljednika je 13. ožujka izabran kardinal Jorge Mario Bergoglio koji je uzeo ime Franjo.
Benedikt XVI. (Joseph Aloisius Ratzinger) će u travnju 2022. godine navršiti 95 godina života.
