Đavao u ovoj ženi ne nalazi uporište
Na svetkovinu Bezgrešnog začeća ne činimo samo još jednu marijansku stanku u liturgijskoj godini, nego zastajemo kako bismo promotrili veliko otajstvo slobode ove žene od zla. U njoj se nikako ne ukorijenjuje način razmišljanja Zloga. Đavao u ovoj ženi ne nalazi uporište.
To me, pak, tjera da pogledam vlastiti život i vidim ga punog uporišta na kojima se zlo može osloniti. Prvo, tu su moje neprihvaćene slabosti. Zatim rane i patnje koje sam zadobio i koje nikada nisam istinski oprostio. Zatim ponos, sebičnost i moja želja da moja volja uvijek prevlada nad svime i svima. Tko će me spasiti od svega ovoga? “Može li jedan slijepac voditi drugog slijepca?” pita Evanđelje.
Ali tu je današnja svetkovina: naš Otkupitelj, Isus, Onaj koji me spašava od svega što zarobljava moju slobodu, koristi Mariju kao povlašteno oruđe. A da bi bila na korist našem spasenju, daje joj dar da bude nepovrijeđena i nedodirljiva od zla. Marijine neokaljane ruke neokaljane su ruke Crkve svaki put kad nam daje euharistiju i milosrđe.
Marijine riječi su riječi Crkve svaki put kada ponavlja njezine riječi, ukazujući na Isusa: “Što god vam rekne, učinite.” Marijine su noge noge Crkve kad god ona postane misionarska, kao što je ona krenula prema Elizabetinoj kući. Marijina vjera je vjera Crkve kad god ona s njom ponavlja: “Evo me, budi volja tvoja.”
