Da je živ, Dražen Petrović imao bi danas 56 godina
Najveći hrvatski, a vjerojatno i najveći europski košarkaš u povijesti, legendarni Dražen Petrović, rođen je 22. listopada 1964. u Šibeniku. Preminuo je u tragičnoj prometnoj nesreći u Njemačkoj, u blizini Denkendorfa, 07. lipnja 1993. sa samo 28 godina.
Kada se radi lista najvećih hrvatskih sportaša općenito, ne samo košarkaša, Dražen je na vrhu ili u samom vrhu. Teško je naravno uspoređivati razne sportove, pa tako i Petrovića s recimo Ivaniševićem ili Modrićem, ali među košarkašima Dražen je neupitni broj 1. Nitko mu od naših nije ni blizu, a od Europljana samo je s njim u istom rangu veliki Dirk Nowitzki. Od nekadašnje jugolige u kojoj je dominirao u dresu Šibenke, pa do prelaska u Cibonu s kojom veže dva uzastopna naslova prvaka Europe, Dražen je bio najveći. Danas Cibona gubi s 30 koševa razlike u regionalnoj ABA ligi, a nekad je bila prvak Europe.
Dražen je jednu sezonu proveo i u Real Madridu, klubu kojeg je uvijek uništavao i koji ga je svim silama želio dovesti. Realovci su se bojali Dražena, a kada su ga doveli, zabijao je za njih kao i protiv njih. Čak i dan danas, Real Madrid ga se uvijek sjeti, iako je samo jednu sezonu proveo tamo.
Kao najbolji Europljanin, utabao je put za sve ostale Europljane u NBA ligi. Dražen je izabrao tada jaki Portland u kojem je bio rezerva. Iako nenaviknut na taj status, trudio se, ali nije mogao izdržati i zatražio je trade u klub u kojem će igrati. Izbor je pao na New Jersey Netse (danas Brooklyn Netse). Tamo je “košarkaški Mozart” pokazao pravu raskoš svog talenta. Zadnju sezonu prije smrti završio je s prosjekom od 22,3 koša, s najboljim postotkom za tricu u ligi i izabran je u treću petorku lige. To su i danas ozbiljni dometi, a kamoli u ono vrijeme kad su Europljani bili rijetkost i kada se na njih gledalo sa sumnjom.
Koliko je Dražen bio velik pokazuju i reprezentativni uspjesi s Jugoslavijom i Hrvatskom. Čak i u ondašnjoj jakoj ekipi bivše države, znalo se kome ide zadnja lopta ako zagusti. Europska i svjetska zlata s Jugoslavijom, te legendarno olimpijsko srebro za Hrvatsku protiv američkog Dream Teama u Barceloni 1992. sve govore.
Dražen je s 28 godina bio na apsolutnom vrhuncu karijere i uvjeren sam da bi kroz sezonu do dvije ušao i u prvu petorku NBA lige, jer je bio toliko dobar. Osobno, boljeg šutera nisam gledao. Imao je strašno brz izbačaj, perfektnu ruku i odličan ulaz. Prve i zadnje koševe igrajući za Hrvatsku ubacio je Sloveniji i to 20. svibnja 1992. i 6. lipnja 1993. godine. Bila je to posljednja utakmica kvalifikacijskog turnira za Europsko prvenstvo, rezultatski potpuno nevažna, jer već smo nastup na EP-u osigurali i mi i naši protivnici Slovenci.
Nakon te utakmice reprezentacija je avionom krenula prema Zagrebu, a Dražen je odlučio krenuti automobilom.
Dan kasnije, tog kobnog 7. lipnja 1993., vraćao se iz Poljske s djevojkom Klarom Szalanty, bivšom košarkašicom i modelom, koja je i upravljala automobilom te Hilal Edebal, talentiranom 23-godišnjom košarkašicom.
Oko 17.30 Golf “dvojka“ se punom brzinom zabila u cisternu, a Dražen, koji je sjedio na suvozačkom mjestu, izletio je kroz vjetrobransko staklo i na mjestu poginuo. Njegova tadašnja djevojka, koja je vozila automobil, nekoliko godina kasnije udala se za poznatog njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa. Draženova smrt bila je velik gubitak za cijeli sportski svijet kojeg je napustio jedan od najvećih.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz Amerike, kada je uvršten u Kuću slavnih, a njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa.
Hrvatski olimpijski odbor poklonio je 1995. godine Olimpijskom muzeju u Lausannu spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja kao vječni podsjetnik na veličinu Dražena Petrovića.
www.medjugorje-news.com/direktno.hr
