Čudo u Mađarskoj: Isus se ukazao djeci u razredu! Učiteljica ateistica završila na psihijatriji

Učiteljica išla poniziti djevojčicu vjernicu pa joj rekla da pozove Isusa u razred…

Otac Norbert ispričao je jednu priču od koje je i on sam, sa svojom velikom vjerom, ostao zbunjen i zaključuje da ga bilo tko može smatrati luđakom ili ushićenim da ne postoje 32 učenika jednog mađarskog razreda koji svjedoče istinu događaja.

Prema njegovim riječima dogodilo se to u jednoj maloj mađarskoj župi u vrijeme komunizma i progona Crkve. Djeca, poučena u vjeri u svojim obiteljima, rado su dolazila na župni vjeronauk i redovito pristupala Svetim Sakramentima.

Medu njima se osobito isticala desetogodišnja djevojčica Anđelina. Primjer svima u svemu, a osobito u hrabrom svjedočenju vjere. Zbog toga je u školi često imala velikih problema od strane svoje učiteljice Gertrude, uvjerene ateistice, čiji je zadatak bio uništiti vjeru u narodu, osobito u srcima djece. Da bi imala snage izdržati sve to, Anđelina zamoli župnika da joj dozvoli svaki dan primati Isusa u Sv. Pričesti. To je još više razljutilo njenu “drugaricu”, koja je uvijek pronalazila nove načine daje ponizi. Nekoliko dana prije Božića smatrala je da je napokon pronašla način kako će Anđelini, a time i ostaloj djeci, uništiti vjeru.

Dijete, rekla je – ako te roditelji zovu, što činiš? Dolazim. Zamisli. Oni zovu umrlu baku? Ona ne dolazi. Kada bi zvali Crvenkapicu i njenu bakicu i one ne bi došle? Ne, jer su iz bajke. Naravno, a sada ćemo nešto isprobati. Anđelina, izađi iz razreda. Dijete je izašlo. A sada djeco, rekla je učenicima, zovite je svi. Svi zajedno! Anđelina. Anđelina! – svih trideset grla zvalo je prijateljicu. Anđelina je došla, sami vidite draga djeco.

Ako netko postoji, na zov dolazi. Ali ako ne postoji – neće doći! Ima li nekoga među vama tko još vjeruje da postoji Dijete Isus? Da – odazvali su se neki hrabri. A ti, Anđelina, vjeruješ li da će Dijete Isus čuti i doći? Da, vjerujem! Onda sada vičite svi zajedno: Dođi Mali Isuse! Šutnja. Odjednom mala Anđelina stane na sredinu razreda. Onda dobro, mi ćemo Ga dozvati. Vičimo zajedno: Dođi Mali Isuse! Sva djeca podigla su ruke. Plamtećim očima, sa srcima punim vjere i pouzdanja počela su vikati … Dođi Mali Isuse! Učiteljica im naređuje da prestanu. Sve su oči usmjerene prema Anđelini. Tišina …. Odjednom je glas Anđelinin prekinuo šutnju. Još zovimo! Tada je nastao gromoglasni usklik koji bi srušio zidove: Dođi Mali Isuse!

I najednom vrata se sama otvoriše i u razred uđe blještavo svjetlo. Svjetlost je rasla i oblikovala se u kuglu, razilazeći se na sve strane, iz koje je izašlo Maleno Djetešce, tako lijepo kakvo djeca nikada nisu vidjela. Djetešce im se par minuta smješkalo ništa ne govoreći, a zatim je polako nestajalo. Odjednom je šutnju prekinuo vrisak učiteljice. On je došao! Istrčala je vičući iz razreda i tresnula vratima. Anđelina je mirno rekla prijateljicama: Vidite, On postoji, zato se sada zahvalimo. Svi su kleknuli i izmolili Oče naš, Zdravomariju, Slava Ocu …. zvono je zazvonilo.

Napustili su razred …. Događaj se brzo proširio. Saznao je župnik i saslušavši ih rekao – sve ovo mora biti istina. Evo dokaza što znači moć molitve koja proizlazi iz vjere. Vjera prenosi brda. Svi koji vjeruju i štuju Dijete Isusa dobivaju posebne milosti u svim potrebama. Učiteljica je poludjela, završila u umobolnici i stalno ponavljala: On je došao! – i tako nesvjesno svjedočila ono protiv čega se borila.

(s poljskog preveo pater Andrzej Wosco)

www.medjugorje-news.com/dnevno.hr