Čudo po zagovoru službenice Božje: Predao joj je živote ljudi koji su tonuli u dubine a onda se dogodilo čudo
Nevjerojatno čudo po zagovoru službenice Božje: Predao joj je živote svojih ljudi koji su tonuli u dubine a onda se dogodilo čudo
Časna službenica Božja Marija Petković od Propetog Isusa godine 1892. u selu Blato na otoku Korčuli u Dubrovačkoj biskupiji. Mladost je provela nadasve odana molitvi i djelima milosrđa, a za odgoj i pouku djevojaka i siročadi te za njegu i pomaganje bolesnicima utemeljila je Družbu Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje.
Pobožno kako je živjela, jednako je tako i usnula u Gospodinu dana 9. mjeseca srpnja godine 1966.
Dana 5. srpnja 2002. godine sveti Ivan Pavao II, tada papa napismeno je objelodanio Odluku da je ona dosegnula junački stupanj bogoslovnih kreposti, stožernih kreposti i onih koje su njima pripojene.
Glede proglašenja blaženom Službenice Božje Marije Petković, Zbor za pravne poslove Svetih, priznao je Mariji Petković jedno veliko čudo.
Naime, dana 26. kolovoza godine 1988. zbio se čudesni događaj. Predvečer, toga dana podmornicu Peruanske mornarice, u puku zvanu »Pacocha«, dok se vraćala u luku Callao grada Lime ploveći površinom morske pučine, snažno je udario pramac Japanskog ribarskog broda. Taj je udarac prouzročio veliki otvor na njezinoj krmi. Dok se podmornica strmoglavce potapljala, ostao je otvoren glavni zaklopac uvođenja zraka, kroz koji je voda prodirala i počela poplavljivati sobe.
Dio mornara, bacivši se u vodu, ostao je neozlijeđen, a dio ih je ostao zarobljen u podmornici. Sagledavši težinu položaja, nadporučnik bojnoga broda, Roger Cotrina Alvarado, zazvao je svom silinom Službenice Božju Mariju Petković i predao joj živote mornara.
Tada je po veoma gustoj tami uspio je dohvatiti gornji ulaz, iz kojega je prodirala voda. I kad je podmornica već dospjela u dubinu mora 12 ili 20 metara, podigao je uvis i uspio zatvoriti vratašca ulaza, premda je pritisak vode bio jednak 4 ili 6 tisuća kilograma težine (ljudskoj snazi nemoguće), a položaj zapornica, zvanih »košara« bio nepravilan. Tako je čudesno uspio spriječiti nadiranje vode u sobe u kojima su buli preostali dvadeset i dvojica mornara.
Kurija Vojnog Peruanskog Ordinarijata provela je tada biskupijsko istraživanje, te je Vijeće stručnjaka Ureda za sudište Rimske kurije na sjednici dana 13. mjeseca svibnja godine 2002. jednoglasno utvrdilo da je događaj, s obzirom na ljudski razum i znanost, bio neprotumačiv, budući da u utrobi podmornice nitko sam, nipošto nije mogao zatvoriti vratašca, okrenuti kormilo podmornice, kako bi se zapornice vratile na svoja mjesta i naposljetku zatvorile sam ulaz.
Kad je izvještaj došao do Ivanu Pavlu II njegova je Svetost, prihvaćajući i odobravajući mišljenje Svetoga zbora za pravne poslove Svetih, naredio da se napismeno izda odluka o gore rečenim čudesnim događajima. Ivan Pavao II tada je odredio da se ova Odluka javno obznani i unese među Spise Svetoga zbora za pravne postupke Svetih.
