Čudesno svjedočanstvo svećenika: Molio sam za ozdravljenje jedne osobe a onda mi je prišao anđeo Padre Pija i rekao…
Čudesno svjedočanstvo svećenika: Molio sam za ozdravljenje jedne osobe a onda mi je prišao anđeo Padre Pija i rekao… Kad je fratar došao do klupe u kojoj sam sjedio, umjesto da nastavi, zaustavio se gledajući u mene s osmijehom na licu. Nagnuo se i rekao mi: “Padre Pio poslao me da ti kažem da prestaneš moliti za tu osobu.
Jednog nedjeljnog popodneva 1965. godine na jedan sam dan doputovao automobilom u San Giovanni Rotondo. Ušao sam u crkvu koja je bila prepuna tako da su vjernici stajali čak i u središnjem prolazu. Polako sam se probio do klupa s lijeve strane i ostao stajati iza njih.
Neki od onih koji su sjedili u zadnjoj klupi okrenuli su se i, kada su vidjeli da sam svećenik, iz poštovanja su mi napravili mjesto da sjednem na kraj, prema zidu. Zahvalio sam im se kimajući glavom i smiješkom, a potom kleknuo u klupi.
Padre Pio bio je daleko, u prvom redu s lijeve strane na svojem osobnom klecalu, kao i uvijek. Molila se krunica i večernja molitva. S mjesta gdje sam bio nisam mogao vidjeti Padre Pija jer između nas bilo je puno ljudi koji su sjedili ili klečali. Počeo sam moliti krunicu s posebnom nakanom za ženu u Napulju kojoj je nedavno dijagnosticiran rak jajnika.
Rekao sam joj da idem u San Giovanni Rotondo, a ona me zamolila da ispričam Padre Piju o njezinoj bolesti i zamolim ga da se pomoli za nju. Sljedećeg dana, u ponedjeljak, imala je zakazan pregled u bolnici i liječnici su trebali napraviti zadnji pregled kako bi dogovorili detalje operacije.
Dakle, molio sam krunicu posebno za nju i bio odlučan spomenuti njezinu nakanu Padru Piju ukoliko ću imati priliku. Pri kraju krunice čuo sam tihi žamor u prolazu pored mene. Podigao sam glavu i vidio kako se ljudi koji su tamo stajali izmiču ne bi li propustili nekoga da prođe prema stražnjem dijelu crkve.
Vidio sam da se radi o fratru; imao je plavu kosu i izgledao markantno, no bio je glatko obrijan što mi je bilo neobično s obzirom na to da nikada nisam vidio fratra bez brade. Okrenuo sam se ne bih li vidio ima li kakvih problema na izlazu iz crkve koje je trebalo riješiti, no tamo se ništa nije događalo.
Kad je fratar došao do klupe u kojoj sam sjedio, umjesto da nastavi, zaustavio se gledajući u mene s osmijehom na licu. Nagnuo se i rekao mi: “Padre Pio poslao me da ti kažem da prestaneš moliti za tu osobu. Izmolio si ono što si tražio, a sad ga ometaš svojom inzistiranjem.”
Odgovorio sam: “U redu.” Ponovno mi se nasmiješio, uspravio i krenuo istim putem prema Padru Piju, no nakon 3-4 koraka više ga nisam vidio.
Ono što se događalo u tom mi se trenutku činilo normalno i logično iako pretpostavljam da sam upravo razgovarao s anđelom Padra Pija!
To se dogodilo u nedjelju navečer. U utorak sam bio u Napulju, a sin oboljele žene svratio je k meni oko podneva. Zagrlio me u suzama govoreći: “Don Peppino, poslala me majka. Još uvijek je u bolnici jer ju liječnici žele zadržati na promatranju još nekoliko dana.
Ne znaju što se događa jer kad su jučer radili pretrage nisu pronašli nikakav tumor. Obavili su rendgensko snimanje i napravili druge testove, no ništa nisu pronašli! Osjeća se odlično i izliječeno te vas moli da zahvalite Padre Piju na njegovim molitvama.“
