Čudesno ozdravljenje po molitvi osmogodišnjeg Padre Pija
Osmogodišnji Francesco Forgione (Padre Pio) s ocem Graziom u zoru se na magarcu uputio na hodočašće u svetište sv. Pelegrina mučenika, na njegov blagdan 25. kolovoza 1896.
Kada su stigli u Altavillu Irpinu, svetište je već bilo puno vjernika, no uspjeli su doći do oltara nad kojim se uzdizao kip mučenika. Zbog vike gomile ljudi, Grazio je nagovarao malog Francesca da izađu iz crkve, ali uzalud. Naime, Francesco je čuo plač mlade majke koja je molila svetog Pelegrina da joj ozdravi dijete čije je tijelo bilo deformirano. Nakon nekog vremena majka je u očaju spustila dječaka na oltar i rekla: “Izliječi moje dijete, ali ako nećeš, uzmi ga. Ja ga ne želim!”
Mali Francesco cijelo je vrijeme klečao i molio svetog Pelegrina za zagovor i upravo u trenutku kada je majka položila tijelo na oltar, dječak je ozdravio od deformacije. Svi su vjernici vidjeli čudesno ozdravljenje, a mali Francesco zahvaljivao je svecu na milosti što je udijelio dječaku po njegovoj molitvi. Upravo tog dana Francesco je čvrsto odlučio da će se jednom zarediti, što je posvjedočio braći kada je postao svećenikom.
(Laureano Benítez Grande-Caballero: “El Padre Pío. Hechos extraordinarios del Santo de los estigmas”)
