ČUDESNO OBRAĆENJE MUSLIMANKE Bog Otac izliječio je moju prošlost, moju sadašnjost i moju budućnost
U Islamu postoji 99 imena za Alaha. Nijedno od njih nije „Otac“. Dolazim iz obitelji sa šestero djece. Naš nam otac nikada nije pokazivao ljubav.
Kad god sam čula da ljudi govore o ljubavi i podršci svojih očeva, nisam znala što to znači. Moj je otac bio ljutit čovjek. Zlostavljao nas je, posebno moju majku – emocionalno i fizički. Nekoliko ju je puta pretukao gotovo do smrti. Ipak, podnosila je sve kako bi zaštitila svoju djecu.
Sjećam se i dana kada je moj otac pokušao ubiti mog brata, prisilivši ga da bosonog pobjegne na ulicu. Kad sam bila dovoljno stara, napustila sam Iran kako bih se oslobodila svog oca i imala bolji život. Otišla sam u Veliku Britaniju. Uvijek sam imala negativan pogled na muškarce. Pitala sam se zašto im je Bog dao toliku moć. Pokušala sam biti jaka, ali sam ipak bila depresivna i umorna od života. Jednog sam dana u svojoj sobi po prvi put govorila Bogu.
Odustala sam od svoje religije koja me činila slabom i strašljivom. Molila sam se Bogu kojeg nisam poznavala, ali čiju sam prisutnost osjećala. Htjela sam umrijeti, ali nisam željela počiniti samoubojstvo, jer bi to donijelo sramotu mojoj majci. Zato sam zamolila Boga da me ubije. Ali nije me ubio. Dao mi je život. Dopustite mi da vam ispričam kako.
Tjedan dana kasnije, susrela sam se s jednom Irankom. Kad sam joj počela otvarati svoje srce rekla mi je da nije vjernica, ali da je njezina kći postala kršćanka i promijenila se. Pitala je želim li otići u tu istu crkvu. Božje je djelo nevjerojatno: upotrijebio je nevjernika da mi posvjedoči. Stoga sam po prvi puta otišla u crkvu i bilo mi je čudno. Ljudi su imali imena poput Muhameda i Zahre, muslimanska imena. Nisam znala da muslimani mogu postati kršćani. I muškarci su tamo bili drugačiji. Kao da nisu imali nečiste oči. Slavili su s radošću, na mom materinskom jeziku, perzijskome.
Uvijek sam se pitala zašto moram razgovarati s Bogom na arapskom jeziku, jeziku koji nisam znala. Zašto nije prihvatio moj materinji jezik? Na kraju propovijedi, propovjednik je pozvao sve da povjeruju u Isusa Kralja. Od tog dana imala sam novu vjeru i novu radost. No čekao me je veliki izazov. Morala sam prihvatiti Boga kao svog Oca. No čekao me je veliki izazov. Morala sam prihvatiti Boga kao svog Oca. U mom umu „Otac“ nije bila riječ kojom bih častila Boga kojeg sam upoznala.
„Majka“ bi bila puno bolja riječ. Ali Bog mi se je htio otkriti. I to je učinio s puno strpljenja i blagosti. Dok sam proučavala Bibliju, vidjela sam Očevu milost i ljubav. Dok sam molila, osjetila sam Očevu pozornost. Dok sam slavila, osjetila sam Očev zagrljaj. Izliječio je moju prošlost, moju sadašnjost i moju budućnost. Promijenio me je. Čak mi je omogućio da uistinu oprostim svom zemaljskom ocu. Nekad sam mrzila riječ „otac“, ali danas s velikom ljubavlju i strašću slavim Boga Oca. Slavim Isusa Krista kao Gospodina, Onoga koji je spasio moju dušu. I volim hodati u Duhu, koji je uvijek sa mnom.
Bila sam prva u svojoj obitelji koja je postala kršćanka. Kad sam podijelila evanđelje s majkom, rekla je da se u dobi od 60 godina ne može više mijenjati. No s vremenom je Božja suverena ljubav odjekivala i osvojila njeno srce, i danas slavi Isusa. I svoga sam nećaka upoznala s Isusom. Danas ga slavi. Kad je moja šogorica imala problem, molila sam za nju i podijelila joj biblijski stih. Danas slavi Isusa. Moja je sestra vidjela promjenu u mom životu. Danas slavi Isusa. Jedan od moje braće bio je ateist. Ali danas slavi Isusa. Vidjela sam 11 osoba kako dolaze Kristu. Ali moj otac nije došao.
Ostavio je moju majku zbog žene mojih godina. To je nanijelo mnogo boli našoj obitelji, i dugo nitko s njim nije razgovarao. No Bog mi je stavio na srce da ga nazovem i razgovaram s njim. Jednog dana moj mi je otac rekao da ima rak. Njegova mlada žena ga je ostavila. Moja majka, koja je odrasla u vjeri, hrabro je odlučila otići i brinuti se za njega na samrti. Tri dana prije nego što je moj otac umro, posljednji sam ga put nazvala i razgovarala s njim. Bilo je teško, ali Gospodin mi je stavio na srce da mu još jednom podijelim evanđelje.
Rekla sam mu za umirućeg razbojnika pokraj Isusa na križu. „Kao što je i razbojniku“, rekla sam mu, „i tebi još uvijek može biti oprošteno.“ Moja majka je bila tamo i držala ga za ruku kad se nasmiješio i zamolio Isusa da mu oprosti i da ga spasi. Ali slava Bogu koji djeluje u Iranu. I mnogi, mnogi ljudi poput mene, susreću nebeskog Oca. Danas imam privilegij biti dio ženskog tima Elam Ministries, i imam priliku podučavati mnoge žene poput mene. Nikad nisam mislila da će moja priča utjecati na toliko drugih života. Imala sam priliku reći stotinama žena u Iranu što je Otac učinio u mom životu. Govorim im o Očevom autoritetu, Očevoj pažnji, velikodušnosti, vjernosti i ljubavi.
Nakon što sam nedavno ispričala svoju priču na konferenciji za žene iz Irana, prišla mi je, u suzama, gospođa Haleh. Njezin je otac bio poput moga. Isto tako, Haleh nije mogla doživjeti Boga kao Oca. No nakon mnogo razgovora i molitve, konačno je mogla nazvati Boga svojim Ocem. Bilo je to poticajno za vidjeti. Sljedećeg je dana Haleh pjevala novu pjesmu Bogu o njegovu Očinstvu i kao djevojčica plesala pred svojim Tatom.
Book.hr
