Čudesna ozdravljenja po zagovoru sv. Male Terezije: Slijepa djevojčica progledala – “Vidjela sam malu Tereziju blizu mog kreveta”
“Ovlašću Gospodina našega Isusa Krista (…), proglašavamo blaženu Tereziju od Djeteta Isusa svetom”. Žena od milja poznata kao “mala Terezija “, koju je 17. svibnja 1925. proglasio svetom papa Pio XI., pridružuje se tako dugom nizu svetaca. 2023. obilježava se i 150. obljetnica rođenja i 100. obljetnica proglašenja blaženom mlade karmelićanke, male Terezije! Tim povodom započinje jubilarna godina koju je u nedjelju 8. siječnja otvorio biskup Bayeuxa i Lisieuxa Jacques Habert.
U Francuskoj i cijelom svijetu svetu Tereziju časte i zahvaljuju za njezin stalni zagovor, a često i za čuda koja je činila, poput “kiše ruža” koju je obećala prije odlaska u Očev dom. Postoje mnoga svjedočanstva o čudima, ali samo su neka od njih učinila Tereziju svetom u očima Katoličke crkve. Koja?
Ozdravljenje male djevojčice
Ovo je čudo koje je dovelo do otvaranja procesa beatifikacije. Bio je 26. svibnja 1908. kada je četverogodišnja djevojčica Reine Fauquet sa svojom obitelji otišla na grob male Terezije. Bolovala je od sljepoće koju su liječnici smatrali neizlječivom, no nakon povratka s hodočašća progledala je.
“Starija sestra Marie”, napisale su karmelićanke, “objasnila je da je ujutro 26. svibnja vidjela djevojčicu kako se iznenada smirila nakon jakog napadaja boli; zatim je nešto pogledala i nasmiješila se, prije nego što je mirno zaspala”. Djevojčica je tada objasnila Marie, a kasnije i svojoj majci i karmelićankama iz Lisieuxa: “Vidjela sam malu Tereziju ondje, vrlo blizu mog kreveta. Uzela me za ruku i nasmiješila mi se. Bila je lijepa, imala je veo i sve oko glave joj je bilo svijetlo.”
“Kako je bila odjevena?” upitala ju je jedna od časnih sestara. “Kao ona!” odgovorila je djevojčica. Dana 6. srpnja 1908. liječnik je izdao potvrdu kojom se potvrđuje da je Reine Fauquet potpuno ozdravila. Ovo ozdravljenje potaknulo je pjevačicu Edith Piaf, kojoj je također bilo suđeno da oslijepi, da posjeti Terezin grob 1922. godine. I ona je progledala i kroz život je zadržala duboku odanost maloj Tereziji.
Ozdravljenje redovnika
Charles Anne bio je mladi sjemeništarac iz Lisieuxa. Godine 1906. bolovao je od tuberkuloze pluća. Njegov liječnik brzo je postavio zlokobnu dijagnozu i mladić se pripremio za smrt. U međuvremenu je odlučio izgovoriti dvije devetnice maloj Tereziji i njegovo se zdravlje gotovo odmah popravilo. Doktor je ostao bez riječi. Rendgenski snimak pokazao je da je tuberkuloza zauvijek nestala. Ovo je čudo odabrano za Terezijinu beatifikaciju 29. travnja 1923. Terezija doista nije voljela čekati!
Ozdravljenje sestre Louise de saint -Germain
Sestra Louise bila je novakinja u samostanu Kćeri Križa u Ustaritzu. Redovito je patila od žestokog povraćanja, a zatim je podvrgnuta medicinskim pretragama koje su otkrile čir na želucu. Nakon nekoliko mjeseci u ambulanti, sestra Louise se osjećala bolje, ali se bol gotovo odmah vratila. U krajnje nesigurnim uvjetima primila je ekstremno pomazanje. Ništa nije mogao progutati, čak ni vodu. Vrlo zabrinuta, zajednica se obratila Thérèse iz Lisieuxa i molila je da intervenira. Sestra Louise pridružila se ovom molitvenom nastojanju. “Jako sam voljela ovu malu sveticu koja mi se udostojila osjetiti njezinu prisutnost tijekom ove devetnice”, rekla je.
“Imala sam dojam njezine ruke na glavi kao da me smiruje, i tri dana osjetila sam misteriozni parfem, koji sestre nisu znale objasniti, a koji se proširio se po sobi”. Oporavak je, međutim, bio daleko.
Ovoga puta mala Terezija je uzela vremena, toliko da je Louise odustala od liječenja i zazvala sveticu samo kako bi dobila utjehu i pomoć. Međutim, jedne rujanske noći mala Terezija se ukazala jadnoj patnici. “Budi velikodušna, ozdravit ćeš uskoro, obećavam ti”.
Sljedećeg jutra časne sestre otkrile su ružine latice oko Louiseina kreveta. Nekoliko dana kasnije časna sestra probudila se potpuno oporavljena, bez bolova i simptoma.
Ozdravljenje sestre Gabriele Trimusi
Gabriella Trimusi bila je talijanska djevojka koja je s 23 godine ušla u kongregaciju Malih kćeri Presvetog Srca Isusova i Marijina. Imala je problema s koljenom, ali je nastavila raditi kućanske poslove, uništivši zglob do kraja. Otkrila je da pati od infekcije koja joj je uzrokovala užasnu bol, do te mjere da je izgubila apetit i znatno izgubila na težini. Nakon tri godine borbe s bolešću i nebrojenih lijekova koje su joj prepisivali najstručniji liječnici, mladoj časnoj sestri stradala je i kralježnica. Očajna, obratila se maloj Teresiji. Posljednjeg dana devetnice Gabriella je otišla u kapelu i otkrila da može bezbolno kleknuti na molitvu. Ubrzo nakon toga bolovi u leđima su nestali: bolest koja ju je izjedala, neobjašnjivo je prošla.
Iscjeljenje Marije Pellemans
Godine 1919. Maria Pellemans, belgijskog podrijetla, počela je bolovati od crijevne tuberkuloze. Otišla je u Lurd na prvo hodočašće moliti za ozdravljenje, ali uzalud. Godinu dana kasnije pridružila se hodočašću u Lisieux, i nakon gorljive molitve na Terezinom grobu odmah je ozdravila. U karmelskom samostanu u Lisieuxu posvjedočila je: „U dvorani karmelskog samostana rodila mi se želja da zamolim za ozdravljenje kako bih mogla ispuniti svoj životni san, postati karmelićanka. Unatoč velikom umoru, želila sam se vratiti na Terezin grob. Kad sam tamo stigla, obuzeo me je vrlo sladak i nadnaravan osjećaj, nebesko blagostanje prodrlo je u moju dušu i tijelo, osjećala sam se kao da sam u drugom svijetu, preplavljen oceanom mira.
Kad se vratila kući, Mariju je pregledao njezin liječnik, koji je bio šokiran. “Ne razumijem, to se ne može objasniti prirodnim putem, jer su želudac i crijeva bili neizlječivi. Da, ako se ova transformacija održi, možemo reći da je to veliko čudo”. Tako je i bilo. Bolest se nikad nije vratila.
Čudo Galiopolja
Ovaj čudesni događaj bio je predmet takve pučke pobožnosti da je također u središtu kanonske istrage.
Nije riječ o lijeku, već o pomoći koju je svetica pružila priorici samostana karmelićanki u Pugli, majci Mariji Karmeli od Srca Isusova. Sestra bila je jako zabrinuta zbog dugova svog Karmela koje nije mogla pokriti. Sveta Terezija ukazala joj se u snu, tješila ju je i govorila joj s velikom ljubaznošću. “Gospodin koristi i stanovnike neba i one zemlje”, rekla joj je svetica. “Evo pet stotina lira s kojima ćeš platiti dugove svoje zajednice.”
Načelnica se probudila, a njezine su kćeri, vidjevši njezinu uznemirenost, htjele su pozvati liječnika. “Da to izbjegnem, rekla sam im da me potresao san i o tome sam govorila na jednostavan način”, objasnila je Majka Maria u pismu majci Agnes, poglavarici karmelićanskog samostana u Lisieuxu.
“Ove dvije časne sestre tada su htjele da odem otvoriti lijes, ali sam im rekla da ne vjeruju u snove, da je to čak i grijeh. Na kraju, na njihovo inzistiranje, jesam, ali samo da im udovoljim. Otišao sam do tornja, otvorila kovčeg i doista pronašla čudesnu novčanicu od petsto lira!” Ovo je čudo učinilo Gallipoli mjestom hodočašća, pomažući širenju Terezijanske duhovnosti i pobožnosti prema Tereziji iz Lisieuxa.
Na taj je način sveta Terezija pokazala snagu svoga zagovora u životima ljudi, često slabih, bolesnih i samih. Ona koja je rekla “Provest ću svoje nebo čineći dobro na Zemlji” održala je riječ.
Sveta Mala Terezija moli zna nas!
