ČUDESA ‘ANĐELA APOKALIPSE’: Svetac koji je uskrisivao mrtve šokira i danas

Jedno je čudo vrlo veliko i poslužilo je kanoniziaciji. Psihički bolesna majka ubila je svog sina i nasjekla ga na komade, po molitvi ovog sveca dječak je sastavljen i uskrišen

U Matejevom evanđelju Isus zapovijeda svojim apostolima: “Liječite bolesne, uskrisujte mrtve, čistite gubavce, izgonite vragove: besplatno ste primili, besplatno dajte.” Stoga, s obzirom na Isusovu zapovijed,  zapravo nije čudo što je mnogima od svetih Bog dao milost da čine izvanredna čudesa, čak i da oživljavaju mrtve. Počevši od apostola, čitamo u Djelima apostolskim 9, 40 kako je Petar uskrisio Tabitu iz mrtvih, a u Djelima 20,12 čitamo kako je sveti Pavao uskrisio Eutiha iz mrtvih.

Nakon apostola, sveci su nastavili slijediti Isusovu zapovijed da „liječe bolesne i uskrisuje mrtve“. Izvrsna knjiga “Sveci koji su uskrisili mrtve” istinitih priča o čudima uskrsnuća u životima svetaca. Neki od mnogih svetaca navedenih u ovoj knjizi su: sv. Franjo Paolski, sv. Bernardica Sijenska, sv. Ivan Capistrano, sveti Josip Kupertinski, sveti Petar Alkantarski , Sveti Dominik, sveti Ignacije Lojola, sveti Filip Neri, sveti Pavao od Križa, sveti Ivan Bosco, blaženi Jakov Salomoni, blaženi Ceslas, blaženi Augustin od Bugele, sveta Ruža Limska, sveti Martin de Porres, sveti Franjo Solan, sveti Bernard od Abbevillea, sveti Stanislav Krakovski, sveti Jakov iz Tarentaise, sveti Ćiril Carigradski, svetog Peregrina, svetog Filipa Benizija, blaženi Peter Armengol, blaženi Eustahio, sveti Gerard Majella, sveti Charbel Makhlouf, sveti Padre Pio, sveti Franjo Ksaverski, sveti Patrik…. samo su neki od njih. Ali ovdje ćemo se usredotočiti na samo jednog od mnogih svetaca koji su uskrisili ljude  od mrtvih – svetog Vincenta Ferrera.

Sveti Vincent Ferrer
Jedan od najvećih čudotvoraca u povijesti katoličke crkve bio je dominikanski svećenik sveti Vincent Ferrer (1350.-1419.). Kretao se u središtu pozornosti običnih ljudi ali i velikana svijeta. Jednom je preobratio 10 tisuća  Židova odjednom ušavši pravo u njihovu sinagogu i propovijedajući im; židovi su tada svoju sinagogu pretvorili u katoličku crkvu.

Toliki je misionar bio sveti Vincent Ferrer da ga se može uspoređivati ​​samo s dvanaest apostola. Njegova su postignuća bila nevjerojatna i rijetka u cijeloj povijesti Crkve; njegova životna priča sadrži jednu nevjerojatnu priču za drugom, mnoge od njih dokumentirane su u knjizi ‘Sveti Vincent Ferrer – Anđeo suda’.

Kad je sveti Vincent Ferrer imao 46 godina, pateći od teške bolesti, ukazao mu se naš Gospodin u pratnji sv. Franje i sv. Dominika; Naš je Gospodin rekao Vincentu, između ostalog, “Ustani i idi propovijedati protiv poroka; za to sam te posebno izabrao. Potjeraj grešnike na pokajanje jer je moj sud blizu.”

Naš je Gospodin rekao svetom Vincentu da će njegovo propovijedanje prije dolaska Antikrista biti za čovječanstvo milosrdnom prilikom pokajanja i obraćenja. Tijekom te vizije sveti Vincent je odmah izliječen.

Dvije godine kasnije, 1398., dobio je dopuštenje da započne svoj apostolat propovijedanja. Sveti Vincent proputovao je cijelu zapadnu Europu propovijedajući pokoru, privlačeći ogromne gužve, praćen tisućama učenika.

Obratio je svetu Bernardicu iz Sijene i blaženu Margaretu Savojsku. Vincent je imao dar jezika; propovijedajući, svi su ga razumjeli bez obzira kojim je jezikom govorio; a tečno je kao i materinji jezik govorio francuski, talijanski, njemački ili engleski.

Sveti Vincent Ferrer prepoznat je kao “Anđeo apokalipse” a najčešće je propovijedao o kraju svijeta, dolasku Antikrista, posljednjem sudu itd.

Mnogi će se pitati zašto kraj svijeta onda nije došao? Kroz Vincentove gromoglasne riječi i rezultate njegova propovijedanja, kraj svijeta je jednostavno ponovno odgođen. Mnogi koji su upućeni na Božje putove, proročanstva, vjeruju da se to vjerojatno dogodilo više puta u povijesti svijeta. Da navedemo dva primjera iz Svetog pisma: Jeruzalem je uvijek iznova bio pošteđen konačnog uništenja od strane Rimljana, a također je grad Niniva bio pošteđen obraćenjem ljudi zbog propovijedanja proroka Jone.

Skromnom procjenom smatra se da je sveti Vincent Ferrer preobratio 25 tisuća Židova i 8 000 Maura; ukupan broj njegovih obraćenja bio je oko 200 tisuća duša – među njima su Mauri, Židovi, heretici i otpadnici katolici. U Toulouseu je šest sati bez odmora govorio o Muci Kristovoj pred mnoštvom od 30 tisuća ljudi na prepunom trgu St. Etienne. Kad je zavapio: “Ustanite mrtvaci i dođite na Sud!”, cijela je gomila pala licem na pod moleći za milost.

Acta Sanctorum bilježi 873 čuda koja je učinio svetac, ali zapravo ih je bilo mnogo više. Godine 1412. Vincent je sam rekao gomili, “Bog je u svom milosrđu učinio kroz mene bijednog grešnika učinio  tri tisuće čuda.” Nakon toga Vincent je živio još sedam godina, što je bilo razdoblje još većih čuda.

Bollandistički hagiografi govore o 70 osoba koje je sveti Vincent Ferrer izbavio iz đavolskog posjeda. Imao je takvu moć nad vragovima da mu je često bilo dovoljno dodirnuti opsjednutu osobu da bi se oslobodio; u nekim slučajevima opsjednuta osoba oslobodila bi se samo odlaskom na isto mjesto gdje je bio Vincent ili čak jednostavno kad se izgovaralo Vincentovo ime.

Sveti Antonin, nadbiskup Firence, još jedan učeni dominikanac star oko 30 godina kad je Vincent umro, izjavio je da je sveti Vincent uskrisio 28 osoba iz mrtvih. Drugi su tvrdili da je ta procjena svetog Antonina daleko manja od stvarnog prikupljenog broja. Međutim do nesloge je došlo zbog zabune u razlikovanju onih ljudi koje je sveti Vincent osobno uskrisio tijekom života i onih koji su uskrišeni njegovim zagovorom nakon njegove smrti.

Autor vlč. Andrew Pradel navodi da je sveti Vincent Ferrer tijekom svog života oživio više od 30 osoba.

U blizini Palme na Majorci, sveti Vincent Ferrer stišao je oluju kako bi propovijedao s pristaništa. U Beziersu je zaustavio poplavu. Na vratima Vannesa izliječio je velik broj bolesnika. U Guerandeu je izbavio čovjeka opsjednutog vragom. U Francuskoj je zajedno s  britanskim pobjednicima u Caenu te poraženim Francuzima  molio za bolesnika, koji je tada bio izliječen – i svi oni, neprijatelji ili ne, vikali su od radosti. U Lerideu je izliječio invalida u nazočnosti kralja.

Sveti Vincent Ferrer često se slika s krilima. Mnoštvo ljudi svjedočilo je, da je usred propovijedanja, odjednom dobio krila i odletio da pomoći nekoj patnici te bi se vratio na isti način i nastavio propovijedati. U nekim je prilikama, kad je sveti Vincent bio iscrpljen, naredio bi nekome drugome da ide činiti čudesa; pomoćnik bi to onda učinio.

Vincent je jednom rekao novaku Alphonsu Borgiji: “Postat ćete papa i kanonizirat ćete me.”

A godinama kasnije taj je novak, tada papa Kalikstus III, učinio upravo to. Vincent je također rekao svetom Bernardinu iz Sijene da će on biti proglašen svetim prije njega samog – i tako se i dogodilo.

Jednom mu se nijema žena obratila pisanom riječju, a onda i progovorila tražeći dar govora i kruh. Kruh joj je dao, ali nije joj izmolio govor rekavši da će ga zloupotrijebiti što će još više štetiti njenoj duši.

Od svetog Vincenta Ferrera saznajemo da se nikada ne smije rugati darovima koje je Bog dao svojim svetima. Kao što se dogodilo jednom se prilikom kad se jedan dječak pretvarao da je mrtav, dok su njegovi prijatelji uplašili.  Sveti Vincent se nagnuo i protresao- leš! Vincent je rekao: “Pretvarao se da je mrtav da bi vas zabavljao, ali zlo ga je spopalo; mrtav je!”

U spomen na taj događaj postavljen je križ. Takvi događaju mogu spasiti mnoge duše ulijevajući im zdrav strah od Gospodina.

Na Pampeluni je nevin čovjek upravo osuđen na smrt. Sveti Vincent je znao za njegovu nevinost i zalagao se za njega, ali uzalud. Dok je sumorna povorka vodila siromaha do skele, sreli su još jednu povorku, već mrtvog čovjeka. Mrtvo tijelo nosilo se na nosilima do mjesta ukopa. Činilo se da je Vincent iznenada dobio inspiraciju. Iznenada je zastao i obratio se lešu:

“Više nemate što dobiti laganjem. Je li taj čovjek kriv? Odgovorite mi!”

Mrtvac je sjeo, a zatim izgovorio riječi: “Nije!”
Kad se čovjek ponovno počeo smirivati ​​na nosilima, Vincent je ponudio da ga nagradi za uslugu. Dao mu je priliku da ostane živ na zemlji. Ali čovjek je ponovno odgovorio: “Ne, oče, jer ja sam siguran u spasenje.”

Uz to je ponovno umro kao da ide spavati, a njegovo su tijelo odnijeli na groblje.

U još jednom čudu pripisanom Vincentu, časni otac Micon navodi kako su brojni svjedoci, okupljeni u Leridi  vidjeli kako je Vincent  naišao na truplo. Znakom križa Vincent je leš vratio u život. Oci samostana u Kalabriji dali su jamstva za ovo čudo.

U drugom izvještaju svećenik je ocijenio da je dijete mrtvo. Čitavo tijelo djeteta bilo je iskvareno i slomljeno. Izrečen je zavjet i djetetu je vraćen život.

Pedeset godina nakon Vincentove smrti, mladi Jean de Zuniga, sin don Alvara de Zunige, vojvode od Placensije i Arevole, i njegove vojvotkinje Leonor de Pimentel, umro je u dobi od 12 godina. Ispovjednik vojvotkinje Jean Lopez de Salamanque, savjetovao je plemenitoj dami da se pozove na svog kolegu dominikanca, novokanoniziranog Vincenta Ferrera.

Majka se zavjetovala na izgradnju crkve i samostana u čast svetog Vinka. Čim je formulirala svoj zavjet, dječak je oživio. Ovaj je dječak postao nadbiskup Seville i kardinal. Vojvotkinja se  posvetila Vincentu i žarko je poželjela da se o njegovom životu, vrlinama i čudima piše. Kad je u tek završenoj katedrali održana velika ceremonija, vojvoda i vojvotkinja su predstavili svog sina – živo čudo svetog Vincenta.

Na blagdan svetog Vincenta Ferrera u istoj toj katedrali, predviđeni propovjednik se razbolio i nije se pojavio. Ali divan, šarmantan, nepoznati propovjednik pojavio se niotkuda – i tajanstveno nestao nakon održavanja propovijedi. Mnogi su vjerovali da je to Vincent.

U prilici kada je sveti Vincent propovijedao tisućama na Salamanci, iznenada je prestao i rekao: “Ja sam Anđeo apokalipse i propovijedam Sud!” Zatim je  dodao: “Priđitevratima sv. Pavla i na putu do groblj naći ćete mrtvu osobu koja se nosi na ljudskim ramenima. Donesite leš ovamo,i čuti čete dokaz onoga što vam kažem.”

Muškarci su otišli, mnoštvo je čekalo, a ubrzo su dovezli mrtvu ženu. Podigli su je visoko tako da je svi mogu vidjeti. Sveti Vincent joj je zabranio povratak u život, a mrtva žena je sjela.
“Tko sam ja?” Upita je Vincent.
Ona je odgovorila: “Vi ste, oče Vincent, Anđeo apokalipse, kao što ste već rekli ovoj ogromnoj skupštini.”

Nakon njezinog svjedočenja ona je ponovno umrla. U drugom gotovo identičnom izvještaju, ovog puta to je bio muškarac, Vincent ga je pitao što mu je draže, živjeti ili ponovno umrijeti. Čovjek je tražio da živi, ​​a sveti Vincent je odgovorio: “Onda neka bude tako!” Izvještava se da je muškarac živio još mnogo godina.

Čini se da još jedno čudo uključuje ili Židova ili Židovku. Bio je to bogat Židov Andaluzija, po imenu Abraham, koji je htio napustiti crkvu u ljutnji dok je Vincent propovijedao. Židovu se nije svidjelo ono što je čuo. Dok su se neki ljudi na vratima usprotivili njegovom prolasku, sveti Vincent je povikao: “Pustite ga!

Ljudi su učinili kako je naredio i u trenutku kad je Židov otišao, dio konstrukcije trijema, trijem je pao je na njega i smrvio ga do smrti. Tada je svetac ustao sa stolice i otišao do tijela. Tamo je kleknuo u molitvi. Abraham je oživio i njegove prve riječi bile su: “Religija Židova nije prava vjera. Prava vjera je vjera kršćana.”

U znak sjećanja na ovaj događaj Židov je krstio Eliasa. Novi obraćenik uspostavio je pobožni temelj u crkvi “nesreće” i čuda. Za ovu verziju čuda korišten je izvještaj biskupa Petra Ranzana.

Otac određenog djeteta dao je Vincentu konačište dok je bio na misionarskom putovanju. Njegova supruga, čestita žena, patila je od psihičkih tegoba i ponekad je bila blizu ludila. Po povratku nakon što je čuo jednu od Vincentovih propovijedi, otac je naišao na strašnu tragediju. Njegova je supruga poludjela, prerezala je grkljan njihovom sinčiću, a zatim je sjeckala dječakovo tijelo, pekla ga i htjela poslužiti mužu za večeru.

Kad je shvatio što se dogodilo, čovjek je prestravljen i zgrožen pobjegao k svetom Vincentu Ferreru. Vincent mu je rekao da će – kao u slučaju slomljenog Židova – tragedija biti na slavu Božju. Sveti Vincent vratio se s ocem natrag u dom i molio dok je skupljao krvave komade. Rekao je ocu: “Ako imate vjere, Bog koji je stvorio ovu malu dušu ni iz čega, može je vratiti u život.”

Vincent je kleknuo i molio se. Napravio je znak križa preko ponovno sastavljenog tijela. Dijelovi su se udružili, tijelo je ponovno oživjelo i Vincent je ocu predao živo dijete. Ovaj je događaj prikazan na slici Francesca del Cossa u Novoj galeriji slika u Vatikanu. Upravo nevjerojatno čudo predano je u procesu kanonizacije za ovog čudesnog sveca – Vincenta Ferrera.

Neki će možda pomisliti da je ovo čudo strašno i jedinstveno ali nije. Sveti Franjo Paolski oživio je janje od pukih kostiju i vune a u palači napuljskog kralja oživio je već skuhanu ribu; također je sveti Filip Benizi sastavio dijete koje je djelomično progutao vuk. Slično je čudo učinjeno i za mladića koji je bio s roditeljima u grupi hodočasnika na putu do poznatog svetišta Santiago de Compostella u Španjolskoj. Zaustavili su se u La Calzadi, gdje je mladić lažno optužen i obješen. Siromašni ožalošćeni roditelji nastavili su hodočastiti i na povratku su bili zapanjeni svojim sinom koji je još osam dana kasnije bio živ. Možda je to bila nagrada za njihove suze i za vjerni nastavak svetišta u nadi, a ne podlegnuti pobuni i tuzi.

Treba imati na umu da nijedno od tih čuda nije učinjeno samo zbog pukog senzacionalizma, koji sveci preziru. Sva su ta čuda služila obraćenju grešnika i jačanju vjere. Kao što je sveti Vincent rekao ožalošćenom ocu, čuda se čine u slavu Božju. To je također rekao Krist na grobu Lazara i svojim apostolima. Moći svetaca naravno ograničena su Bogom, kojemu pripada sva moć. Inače, s neograničenim moćima, sveci bi mogli biti “kao bogovi”.

Hagiograf Henri Gheon govori da je Pere Fages, strpljivi istraživač, pronašao i posjetio kuću posljednjeg  čuda Svetog Vincenta. Opisao je sobu, smještaj pećnice i donju sobu, gdje je dio djeteta posluživan za stolom. Mjesto se nije promijenilo od petnaestog stoljeća. Sada tamo stoji kapela i dva natpisa, jedan iznutra i jedan izvana, svjedoče o istini čuda.

Sveti Vincent Ferrer umro je u Vannesu u Bretanji u Francuskoj 1419. godine, a kanonski postupak u Vannesu iznio je na vidjelo nevjerojatan broj čuda, uključujući iznenađujući broj uskrsnuća iz mrtvih. U francuskom djelu „Histoire de St. Vincent Ferrier“ Pere Fagesa, postoji niz izvještaja o mrtvima uskrslim uz zagovor svetog Vincent.

Kao što ste mogli pročitati riječ je o nevjerojatnim stvarima koje je Bog uslišio preko ovog sveca. Zbog toga vjerujte, i zazivajte svetog Vincenta pogotovo u nedaćama u kojima se čini da nema izlaza. Ima! Vjera u Boga može sve pa i sastaviti mrtve!

Sveti Vincent, proroče apokalipse, moli za nas!