ČOVIĆ: Izmjene Izbornog zakona su hrvatski minimum, nećemo skrštenih ruku promatrati pretvaranje svog naroda u nacionalnu manjinu

Posjet srpskog lidera u BiH Milorada Dodika Zagrebu i susreti s predsjednikom i premijerom Zoranom Milanovićem i Andrejem Plenkovićem konačno je rasvijetlilo ključni problem s kojim se BiH suočava – problem neravnopravnosti Hrvata zbog nametanja bošnjačkih stranaka Željka Komšića u tročlano Predsjedništvo. Kap koja je prelila čašu Zagreba najava je bošnjačkih stranaka da će, po modelu Komšića, Hrvate “pomesti” i s drugih razina vlasti. Uvijek optimističan, ali i pragmatičan zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda i čelnik Hrvatskoga narodnog sabora BiH i HDZ-a Dragan Čović, i u ovome raspletu vidi prigodu za dogovor s Bošnjacima.Evo što je rekao u razgovoru za Večernji list.

VL: Zašto je Sarajevo oštro reagiralo na Dodikov posjet Zagrebu?

ČOVIĆ: Posjet je Milorada Dodika državnom vrhu u Zagrebu dobrodošao u okolnostima kad se naši prijatelji iz RH snažno zalažu za to da BiH dobije europske perspektive te s obzirom na unutarnje odnose u BiH 25 godina nakon Daytonskog sporazuma i podijeljenost koja, nažalost, snažno dominira zbog pokušaja stvaranja unitarne i centralističke države.

U Daytonu je dogovoreno nešto dijametralno suprotno i Dodik upozorava na to. U tome je i korijen nesnošljivosti između političkog Sarajeva i njega. Siguran sam da razgovori s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem i predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem mogu postići dobre rezultate, i u tome da se čuje glas predstavnika srpskog naroda u BiH bez obzira na to tko to bio.

VL: Treba li nastaviti razgovore kako bi se pomoglo BiH?

ČOVIĆ: Trebamo nastaviti ovim intenzitetom da se društvo u BiH organizira na tragu onoga što je u Aneksu 4 Daytona i definirano, da bude zemlja u kojoj će biti osigurano legitimno predstavljanje na svim razinama. Danas u Predsjedništvu BiH imamo dva predstavnika bošnjačkog naroda i jednog srpskoga. To je put koji se mora ubrzano mijenjati, a nikako prešutjeti. S te strane, posjet Dodika Zagrebu je dobrodošao i može pomoći da se bolje razumijemo i nadilazimo probleme.

VL: U bošnjačkim se medijima svaki vaš susret s Dodikom predstavlja kao nastavak stvorene mitomanije o podjeli BiH na tragu dogovora Milošević – Tuđman. Imate li takve ambicije?

ČOVIĆ: Bakir Izetbegović i ja više se susrećemo od Dodika i mene. Međutim, sastanci između mene i Izetbegovića ni izbliza ne privlače pozornost kao susreti s Dodikom, što se ogleda u medijskim istupima u Sarajevu jer se želi dati posebna dimenzija toj mitomaniji. S Dodikom razgovaram o svim temama koje se tiču života i funkcioniranja BiH te vlasti. U 20-ak godina, koliko surađujemo, nismo razgovarali o Bošnjacima a da oni nisu bili prisutni na tim sastancima. I dalje ću nastojati održati profesionalan i korektan odnos s Dodikom, kao i s Izetbegovićem, Radončićem i drugima.

VL: A što je s provedbom dogovora među vama liderima?

ČOVIĆ: Volio bih kada bi svi kolege korektno provodili postignute dogovore kao što to radi Dodik s obzirom na to da se dogovori teško postižu. Razmišljanje o podjeli BiH nikada nije bila tema ni dio agende moga političkog razmišljanja. Naprotiv, jedino o čemu danas razmišljam kada je posrijedi moja domovina BiH jest europska BiH i učinit ću sve da se put u EU nastavi.

VL: Nedavno ste razgovarali s američkim specijalnim posrednikom za Balkan Matthewom Palmerom. Vraća li se SAD na Balkan, odnosno u BiH?

ČOVIĆ: S gospodinom Palmerom imam redovitu komunikaciju. Prije nekoliko dana vodili smo dulji razgovor na tragu traženja potrebnih iskoraka. Uvjeren sam da američka administracija ima neupitnu i kontinuiranu nazočnost na prostorima BiH i JI Europe. Ne mislim da će se njihova nazočnost u idućem razdoblju na bilo koji način umanjiti ili pojačati. Ono što je ove godine posebno istaknuto jest da obilježavamo i 25. godišnjicu Daytonskog sporazuma.

VL: Iz EU najavljuju da će BiH morati mijenjati Ustav. Bošnjačke stranke izmjene vide u ukidanju pozicije triju naroda. Je li takvo što realistično i traži li to EU?

ČOVIĆ: BiH je zahtijevala golem angažman međunarodnih institucija u nastojanjima da se zaustavi rat. Washingtonski sporazum i drugi prije njega, pa zatim i Daytonski, zaustavili su užase rata. Raspravu o našem kandidacijskom statusu ubrzo ćemo morati staviti na stol, a to će podrazumijevati izmjene Ustava, odnosno Daytonskog sporazuma. U kojem opsegu, dubini i širini – o tome će prije svega odlučivati predstavnici konstitutivnih naroda u BiH. Treba očekivati da će u tome biti prisutna i potpora međunarodnih institucija. Uvjeren sam da se pozicija triju naroda ne može uništiti ni dokinuti, ne može se eliminirati iz institucija. Svi oni koji pokušavaju na takav način djelovati trebaju znati da time ukidaju BiH, a ja im u tome ne želim biti sugovornik.

VL: Hoće li se postići dogovor s Izetbegovićem o izmjeni Izbornog zakona?

ČOVIĆ: Moja su očekivanja da konačno imamo konkretna rješenja koja su nužna pretpostavka za izmjene Izbornog zakona koja se odnosi na presudu Sejdić-Finci i Ustavnog suda BiH kojim će se riješiti zastupljenost i jednakopravnost konstitutivnih naroda u institucijama te osigurati legitimno predstavljanje, kako to nalaže i Dayton. Za to postoje svi uvjeti i na tome počiva moja ambicija i optimizam. Dva potpisana sporazuma u Mostaru temelj su za razgovore koji nas očekuju te se nadamo u ovoj godini završiti ključne izmjene koje će osigurati legitimnost predstavljanja triju konstitutivnih naroda za izbore 2022. godine.

VL: Uvijek ste optimistični, no poruka je Izetbegovića da će nametnuti Hrvatima Komšiće i na drugim razinama. I sami ste te nakane usporedili s Miloševićevim nametanjem Sejde Bajramovića kosovskim Albancima?!

ČOVIĆ: Optimizam ću i dalje zadržati svjestan svih prepreka i iskušenja, ali i s iskustvom koje sam u dva desetljeća stjecao s predstavnicima bošnjačkog naroda. Izjava Izetbegovića nije ništa novo; u ovom trenutku suočava se s unutarnjim previranjima u SDA pa iznosi ovakve poruke Hrvatima kako bi se skrenula pozornost s tih problema. Ideja o nametanjima Komšića i na drugim razinama vlasti postoji kao politički projekt vidljiv u imenovanju tzv. „hrvatskih“ predstavnika u federalnom Domu naroda kada je posrijedi Sarajevska, Tuzlanska i Bosansko–podrinjska županija. Usporedba sa Sejdom Bajramovićem i projektima u nekadašnjoj Jugoslaviji demonstrira odnos brojnijeg naroda i današnje bošnjačke politike u BiH.

VL: Što ako dogovora ipak ne bude te se ostvare prijetnje da Bošnjaci izbace Hrvate iz vlasti?

ČOVIĆ: Zar ćete sjediti i promatrati pretvaranje svojeg naroda u manjinu? Nismo nikada sjedili niti ćemo sjediti čekajući da netko za nas nešto učini ili nam nešto da. Tražimo najbolja rješenja za svoj narod, za budućnost BiH i naše djece. I to još od 2000., kada smo svjedočili kakve su posljedice imale odluke visokih predstavnika o izmjenama Izbornog zakona, smjenama hrvatskih dužnosnika, upada u Hercegovačku banku i drugih projekata. U takvim pokušajima direktnog obračuna s Hrvatima uspjeli smo očuvati se kao politički narod koji sjedi za svim pregovaračkim stolovima. Nastojat ću napraviti suvremeno europsko društvo u kojem ćemo biti potpuno jednakopravni, gdje će nas predstavljati legitimni predstavnici.

VL: Kakve ste eventualno ustupke spremni prihvatiti da se izmijeni Izborni zakon?

ČOVIĆ: “Ustupci” su, ako o njima uopće treba govoriti, da je ono o čemu govorimo minimum koji treba mobilizirati Hrvate u BiH da budu i dalje svestrano privrženi projektu u kojemu trebamo predvoditi euroatlantski put. Ono što tražimo, to je izmjena Izbornog zakona, odnosno minimum korekcija koje prije svega treba napraviti bošnjačka strana. A to znači da Hrvati moraju izabrati svoga člana Predsjedništva BiH i kada je riječ o 17 predstavnika Hrvata u Domu naroda Federacije.

VL: Protiv Hrvata u BiH vodi se kampanja i govori da šuruju sa Srbima, da nisu domoljubi BiH, da rade u interesu RH, a svaki se zahtjev poistovjećuje s haaškom presudom i UZP-om… Čemu to vodi?

ČOVIĆ: Uvjeren sam da sve ono što radimo u posljednje vrijeme s prijateljima iz bošnjačkog naroda radimo tako da pokušamo ohrabriti za kvalitetnije odnose, liberalizirati ih, izbjeći tu riječ koju ste naveli – zategnutost odnosa – jer ne vidimo nijedan razlog za tvrdnju da su racionalni takvi pristupi i da itko od toga ima koristi. Previše imamo takvih izričaja u BiH, da se netko označava kao patriot, probosanski, Bosanac, i to je onda mjera za dobro u politici u BiH. Samo ustavno domoljublje ima utemeljenje kada je posrijedi bilo tko u BiH, što znači da ono što smo definirali u Ustavu treba poštovati. To rade predstavnici hrvatskoga naroda i kroz HNS i HDZ BiH. Poistovjećivanje bilo kakve političke aktivnosti s Haaškim tribunalom, famoznim UZP-om ili na druge načine pokušavati lošim prikazivati sve ono što danas radimo destruktivno je i nema budućnosti.

VL: A odnos prema žrtvama u BiH?

ČOVIĆ: Žrtve nemaju nacionalnost, odnosno, iako imaju, prema njoj se nećemo odnositi tako, kao i zločini i zločinci. S te strane, i kada je posrijedi Haaški tribunal i pravosuđe u BiH, svatko onaj kome je presuđeno odgovoran je, ali tu ne možemo imati različite standarde ponašanja ako je riječ o Bošnjaku, Hrvatu ili Srbinu. Sve ono što je danas posljedica rata u BiH treba isključivo kroz tu prizmu promatrati i ostaviti povjesničarima, a mi se okrenimo budućnosti.

VL: Ova se godine navršava četvrt stoljeća od potpisivanja Daytona. Dojam je da se BiH sporo razvija, nema jedinstva, vizije. Gdje vidite BiH 2045.?

ČOVIĆ: BiH će u sljedeća dva ili tri desetljeća imati onoliko perspektive koliko joj danas predstavnici koje izaberu tri konstitutivna naroda uspiju napraviti podlogu za ekonomski, socijalni i društveno-pravni razvoj. Osnova za sve to osiguravanje je jednakopravnosti i legitimnog predstavljanja triju konstitutivnih naroda. Uvjeren sam da ćemo imati dovoljno mudrosti, i mi stariji, ali i oni mlađi političari koji dolaze, priskrbiti BiH što brži ulazak u EU.

VL: Srbija i Kosovo su na putu pomirbe, u RH je demonstrirana spremnost na pomirbu Hrvata i Srba. Što sprečava BiH da ih slijedi? Jeste li spremni ispričati se ili odati počast žrtvama za zločine koje su počinili sunarodnjaci?

ČOVIĆ: Kada je riječ o Kosovu i Srbiji, moja je istinska želja da se ti odnosi što prije do kraja normaliziraju. S te strane smo s najviših razina više puta govorili da se ne želimo miješati u te odnose, već da želimo biti oni koji će pomoći da s tih prostora što prije nestane bilo kakva moguća prijetnja. Što se tiče RH i spremnosti na pomirbu, kako ste rekli, između Srba i Hrvata, vjerujem da, što prije definiramo te odnose unutar zemalja članica bivše države, svima će biti bolje. Bio bih sretan da što prije zaliječimo rane i potpuno se okrenemo novim odnosima.

VL: Kada ste bili u Predsjedništvu BiH, postojala je jedna ideja. Zašto nije realizirana?

ČOVIĆ: U mom posljednjem mandatu u Predsjedništvu BiH imali smo dogovor da članovi Predsjedništva, zajedno s vjerskim institucijama, obiđu po jedno stratište na kojima su stradali Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Nažalost, to je otkazano dan prije kada no što smo trebali krenuti. Učinio sam sve da se to dogodi, da se prihvati pružena ruka za pomirenje. Što se mene tiče, i danas i sutra i bilo koji dan sam spreman, i to radim, jasno upozoriti na sve ono što se zove zločinom mojih sunarodnjaka. Jedino u tome što sagledavam jest da na isti način gledamo svaku žrtvu i zločin. Ako u tome uspijemo, mislim da ćemo ove probleme trajno riješiti.

VL: Nedavno je za obljetnicu Oluje hrvatski predsjednik odlikovao postrojbe HVO-a i MUP-a HB koje su sudjelovale u oslobađanju BiH i RH. Kako komentirate osude iz Sarajeva?

ČOVIĆ: Nije neočekivano. Imate neskrivenu kampanju niz godina kada je riječ o HVO-u i Domovinskom ratu. Po mome mišljenju, Domovinski rat zaslužuje krajnju pozornost u političkoj komunikaciji, a ja tome pristupam tako da se trudim da se zaštiti sve ono što je vrijedno. To ću i nastaviti raditi. Što se tiče kritika za imenovanje, možda iznenađuje da je to učinio upravo predsjednik Milanović, kao osoba koja dolazi s lijevoga spektra, pa je samim time i veća frustracija onih koji ga napadaju.

VL: Kako ocjenjujete odnos Zagreba prema BiH i Hrvatima, posebice hrvatskog premijera Andreja Plenkovića?

ČOVIĆ: Odnos Zagreba ima kontinuitet prijateljstva prema BiH, i to kao primjer kako se susjedne zemlje trebaju odnositi jedna drugoj. Do sada smo uvijek imali istinskog partnera kada je posrijedi vanjska politika i euroatlantski put. Teško da smo od 2000. do danas imali većeg zagovornika od Andreja Plenković i kada je posrijedi hrvatski narod i svjetske destinacije kako bi se pronašla pozicija za BiH primjerena otvaranju vrata na europskom putu. Vrlo jasan, nedvosmislen, klasičan državnički stav kako bi se osigurala potpuna jednakopravnost koja se prepoznaje u legitimnosti predstavljanja hrvatskoga naroda na svim razinama u BiH. Čovjek je to koji vrlo jasno djeluje u BiH, Zagrebu ili bilo kojoj europskoj ili svjetskoj destinaciji s jasnom porukom prijateljstva prema svima u BiH, a posebno ističući najmalobrojniji konstitutivni narod. Ne znam boljeg zagovornika ili prijatelja koji poznaje unutarnje uređenje uz maksimalno poštovanje i svih onih nijansi koje nekad imaju ključnu ulogu za razumijevanje odnosa.

VL: Sredinom studenoga u BiH se trebaju održati lokalni izbori u svim sredinama osim Mostaru. Kakva su vam očekivanja i zašto je Mostar ostao iznimka?

ČOVIĆ: Sporazum koji smo potpisali sa SDA uz prisutnost međunarodnih predstavnika predviđao je da izbori u svim sredinama budu istodobno. Središnje izborno povjerenstvo BiH u neustavnom i nezakonito utemeljenom sastavu, kršeći osnovne norme, napravilo je iznimke mimo Sporazuma. To se nije smjelo dogoditi jer Mostar ni po čemu ne treba i nema razloga da nakon 12 godina bude iznimka. Uvjeren sam u pobjedu HDZ-a BiH i partnera kroz HNS u svim sredinama. Upozorio sam međunarodnu zajednicu da SIP mora prestati koristiti se opasnim alatima preko institucija nadležnih za provođenje i održavanje izbora./HMS/

www.medjugorje-news.com/vecernji.ba