DUHOVNE MEDITACIJE

Duhovne meditacije – Na putu osobnog rasta prema svetosti, idealu kršćanskog života, misaona molitva ili meditacija igraju neizostavnu ulogu. Gotovo je nemoguće zamisliti život u prisnom zajedništvu s Bogom bez ove duhovne prakse. Pa opet, toliko vjernika nikada nisu ni čuli za kršćansku meditaciju, a još manji broj ju redovito prakticira. Nadam se da će ovaj tekst pružiti neke korisne uvide i savjete o ovom načinu molitve, te potaknuti čitatelja da krene u avanturu božanskog.

Duhovne meditacije – Što je kršćanska meditacija?

Prije svega, treba imati na umu da riječ meditacija u današnjoj kulturi često označava istočnjačku praksu izlaženja iz sebe (transcedentalna meditacija), adaptiranu na zapadni način života – tzv. new age. Razliku između molitve i transcedentalne meditacije lijepo je i sažeto objasnio kard. Joseph Ratzinger u jednom od intervjua koje je dao dok je služio kao prefekt Kongregacije za nauk vjere:

U nekoliko riječi, rekao bih što je bitno u transcendentalnoj meditaciji je to da se čovjek lišava vlastitog ja; ujedinjuje se sa općom biti svijeta; stoga od njegove osobnosti na neki način nastaje ruševina.

U kršćanskoj meditaciji, naprotiv, ne gubim svoju osobnost; ulazim u osobnu vezu s osobom Krista. Ulazim u odnos s Kristom na ti, i na taj način moje ja nije izgubljeno; to podržava vlastiti identitet i odgovornost.

U isto vrijeme ona otvara, prodire u najdublje jedinstvo, jedinstvo ljubavi koje ne razara. Stoga bih u nekoliko riječi rekao, pomalo pojednostavljajući, da je transcendentalna meditacija neosobna i, u tom smislu, odosobljava. Kršćanska meditacija, s druge strane, uosobljuje i otvara duboko jedinstvo rođeno u ljubavi, a ne raspadanje moga ja.

Kršćanska meditacija je dakle prije svega susret: susret stvorenja sa svojim Stvoriteljem. Ona je u isto vrijeme i dijalog, susret dviju osoba koje se međusobno priopćavaju.

Nadalje, u Katekizmu katoličke Crkve (2721–2724) čitamo:

Kršćanska predaja obuhvaća tri glavna izraza molitvenog života: usmenu molitvu, razmatranje i unutarnju molitvu. Zajedničko im je sabranost srca. Usmena molitva, zasnovana na jedinstvu tijela i duha u ljudskoj naravi, sjedinjuje tijelo s unutarnjom molitvom srca, po primjeru Krista koji se moli svom Ocu i koji učenike uči Očenaš. Razmatranje je molitveno traženje koje pokreće misli, maštu, osjećanje, želje. Cilj mu je vjerom usvojiti razmatrani sadržaj, u suočenju sa zbiljom vlastitog života. Unutarnja molitva jednostavni je izraz otajstva molitve. Ona je pogled vjere upravljen na Krista, osluškivanje Riječi Božje, šutljiva ljubav. Ona nas sjedinjuje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj nas čini dionicima njegova otajstva.

U ovom svjetlu, mogli bismo reći da se kršćanska meditacija sastoji od razmatrajuće molitve koja uz Božju milost prerasta u unutarnju molitvu.

Kako i kada meditirati?

Prije svega, kršćanska meditacija je intimni i povjerljivi razgovor s Bogom:

“Ali o čemu govoriti?” O čemu? O Njemu, o sebi: o svojim radostima, žalostima, uspjesima, neuspjesima, plemenitim ambicijama, dnevnim brigama, o slabostima! Govori Mu o svojoj zahvalnosti i prošnji, o ljubavi i zadovoljštini. U dvije riječi: poznati Njega i poznati sebe: „postići intimnost”. (sv. Josemaría Escrivá, Put 91)

Postoji više načina na koji možemo inicirati taj razgovor. Većina duhovnih učitelja savjetuju nešto slično ovome:

Razmatranje je teže od usmene molitve, ali mnogo korisnije i djelotvornije. Velika je korist razmatranja u tom, da se uz neprestano razmišljanje još bolje upoznaju istine svete vjere i da se nauči primjenjivati ih u svagdanjem kršćanskom životu.

Kao što već iz Katekizma znaš, razmatranje se sastoji u tom, da se misli o pojedinim istinama naše svete vjere, o životu i bolima Isusovim o životu svetih ili o svetim stvarima i pri tom se tvore spasonosne odluke: Pa kad se kod sv. Pričesti razmatra, tada će ona biti mnogo djelotvornija i plodonosnija, jer su odluke mnogo čvršće!

Ako nije razmatranje tako jednostavno kao usmena molitva, ipak si ga ne smijemo odviše teško zamišljati. Hoćeš li kod sv. Mise za sv. Pričest jedno razmatranje udesiti, možeš ovako postupati:

Uzmi jednu zgodnu knjigu, n. pr. Nasljeduj Krista, Filoteju, životopis kojeg sveca ili što drugo. Pročitaj jedan odlomak, razmisli o tom postavljajući si uvijek pitanja: Kako to meni pristaje i za moj život? Kako sam do sad to činio? Koju odluku mogu sad stvoriti? (iz knjižice Put Srcu Spasiteljevu)

Meditirati treba svaki dan. Kao što tijelu treba tjelesna hrana koju nikada ne zaboravimo uzeti, tako i duhu treba duhovna hrana koju crpi iz molitve. Za laike u svijetu obično se preporuča jedna meditacija dnevno u trajanju od pola sata. Najbolje ju je raditi odmah nakon ustajanja ili neposredno prije sv. Mise. Nećemo pogriješiti ni ako odaberemo bilo koji drugi dio dana – već prema osobnim obvezma i rasporedu dužnosti – ali bitan je kontinuitet i ustrajnost. Lijenost, nevoljkost ili suhoća nipošto nisu razlozi da odgodimo ili prekinemo meditaciju: dapače, to su prilike u kojima pokazujemo da naša molitva proizlazi iz ljubavi, a ne iz želje da sebi ugodimo.

Duhovne meditacije – Važno je koristiti knjigu

Dobra duhovna knjiga neizostavno je sredstvo i velika pomoć ako nemamo priliku slušati meditaciju koju vodi svećenik. Sv. Terezija Avilska piše:

Tijekom svih tih godina, ako to nije bivalo čim bih se pričestila, nikada se nisam usuđivala početi molitvu bez knjige, jer bez nje se moja duša toliko bojala biti u molitvi, kao da se išla boriti protiv mnoštva ljudi. Ovim sredstvom, koje je bilo poput društva ili štita na koji sam trebala primati udarce mnoštva misli, bila sam utješena. Jer suhoća ne bijaše ono uobičajeno, ali je bijaše uvijek kada bi mi nedostajala knjiga, jer bi duša odmah bila smetena, a misli izgubljene. S knjigom bih ih počimala sabirati i gotovo umiljivanjem voditi dušu. A puno puta, čim bih otvorila knjigu, nije bilo potrebno ništa više. Nekada sam čitala malo, drugi put puno, već prema milosti koju bi mi udjeljivao Gospodin. (Moj život, 9)

Za meditaciju možemo koristiti bilo koje pravovjerno duhovno štivo:

• Sveto Pismo, a posebno Evanđelja i Psalme;
• Duhovni klasici poput: Nasljeduj Krista, Filotea, Duša svakog apostolata, Put Srcu Spasiteljevu, Meditations on the Mysteries of Our Holy Faith (vol. I, vol. II, vol. III, vol. IV, vol. V, vol. VI);
• Novije knjige napisane za tu svrhu: Isus Prijatelj, Razgovarati s Bogom;
• Audio materijali koje možemo koristiti na putovanjima ili u automobilu: Razmatranja Fultona Sheena, materijali sa Sensus Traditionis ili neki od ovih prijedloga.

Ja osobno volim koristiti razmatranja za svaki dan koja je sastavio duhovni pisac Francis Fernandez. Riječ je o svesku od sedam knjiga dostupnih na engleskom jeziku putem Amazona. Cijena cijelog kompleta s dostavom je oko $100. Knjige dolaze s kvalitetnim prošivenim uvezom, lijepo su ukoričene (vidi sliku gore), iznimno ugodne za čitanje i rukovanje.

Svaka meditacija u ovoj knjizi podijeljena je u tri točke, prema ritmu 5 minuta čitanja, 5 minuta unutarnje molitve (ukupno 30 min po meditaciji). Osim toga, meditacije prate liturgijska čitanja i blagdane, što znatno pomaže u postizanju raspoloženja sentire cum Ecclesia. Posebno mi se sviđa što ove meditacije u sebi sabiru praktički cijelu kršćansku duhovnu tradiciju: od Starog i Novog zavjeta, crkvenih otaca i naučitelja, pa do velikih svetaca i učitelja duhovnog života.

Duhovne meditacije – Zaključak

Koliko god knjige, metode i savjeti u osobnoj molitvi mogu biti korisni, na kraju krajeva svaka molitva ostaje intimni, osobni i povjerljivi razgovor s Bogom u kojem nema formula i recepata. Zbog toga svatko treba odabrati ono sredstvo i način koji mu najbolje pomažu u svladavanju svakodnevne rastresenosti, kako bi mogao ući u dijalog s Presvetim Trojstvom, u prisutnosti svog Anđela Čuvara pod pogledom Blažene Djevice Marije. U duhovnom životu nema stagnacije: tko ne napreduje, ide unatrag.

Lucas Ioannes