Čak i nadbiskup Dublina podržao Vladinu zabranu pričešćivanja
NADBISKUP DUBILNA PODRŽAO VLADU Neki dan smo objavili članak pod naslovom Irska vlada maltretira svećenike koji dijele pričest, ali sada se čini da to rade uz potpunu suglasnost sa lokalnim biskupom, barem u glavnom gradu Dublinu. piše portal quovadiscroatia.com
U zapanjujućem činu suglasnosti sa protukatoličkom vladom u Irskoj, novi nadbiskup Dublina Dermot Farrell nastavio je tamo gdje je njegov prethodnik stao i potpuno napustio svoje vjernike zabranivši svetu pričest koja se dijeli izvan sprovoda ili vjenčanja.
Nevjerojatna odluka dolazi dok su klinike za pobačaj otvorene, trgovine krafnama prepune proždrljivih kupaca, a ‘slijepe oči’ okrenute prema džamijama koje svakog petka pozivaju muslimane na molitvu.
U uznemirujućoj i demoralizirajućoj izjavi svom ionako sve manjem stadu, nadbiskup Dermot Farrell napisao je:
Sakrament krštenja treba se slaviti samo u iznimnim okolnostima, to jest u životnoj opasnosti.
Prema trenutnim ograničenjima, sve se vjerske službe i dalje odvijaju na Internetu. U interesu zdravlja i sigurnosti, svećenici i župe ne bi trebali podleći zahtjevima za podjelu Svete pričesti prije ili poslije mise, u crkvama ili izvan njih. Mise održane vani (čak ni dok dok su vjernici u svojim autima) nisu dopuštene, jer nisu dopuštena okupljanja ljudi ni na otvorenom. Sveta pričest može se podijeliti u crkvi samo ožalošćenima koji prisustvuju sprovodnoj misi, onima koji slave sakrament vjenčanja i bitnim služiteljima koji omogućuju snimanje mise za Internet.
Dogovori za proslavu Prve svete pričesti i Krizme ne bi se trebali dogovarati dok vladine, odnosno biskupijske smjernice ne ukažu da je to sigurno.
Crkve ostaju otvorene samo za privatnu molitvu. Liturgije i pobožnosti (izlaganje presvetog sakramenta, krunice, križni put) mogu se odvijati u zatvorenim crkvama, ali samo na Internetu, napisao je nadbiskup.
NADBISKUP DUBILNA PODRŽAO VLADU Ovo je potpuna predaja pred vladom koja nema namjeru vlastitim naporima okončati pandemiju, poput recesije u posljednjem desetljeću, nadajući se da će napori drugih zemalja biti dovoljni da ih oslobode odgovornosti. Granice su otvorene, mediji se i dalje okupljaju u ogromnom broju, a lockdown je potpuno proizvoljno organiziran.
Svećenik bi mogao na tjedan dana hodočasti skupa sa cijelom župom u Brazil ili u Južnu Afriku, tamo imati svete mise, te se zatim vratiti bez potrebe za karantenom.
Svećenik bi čak mogao poslužiti kavu i kifle sa štanda ispred crkve.
Mogao bi voditi 12 sati dugu emisiju sa nekoliko suradnika u malom studiju, ali ne smije primiti pet vjernika u crkvi koja ima kapacitete za 300 vjernika.
Svi znaju da je to smiješno, ali čini se da se neki namjeravaju poigrati s apsurdnim ograničenjima, čak i ako to uvelike šteti dušama koje su im povjerene na brigu i služenje.
