Božić ima smisla samo u svjetlu Kalvarije i uskrsnog jutra – Jaslice i križ ukazuju na istu istinu
“Božić ima smisla samo u svjetlu Kalvarije i uskrsnog jutra. Jaslice i križ ukazuju na istinu da je Krist došao umrijeti za nas, da bismo mogli imati život vječni i osloboditi nas okova grijeha i smrti.”
Neku večer muž me zamolio da mu pomognem staviti nešto u garažu. Tamo mi je rekao da ponovno iskašljava krv. Njegov novi lijek ne djeluje kako smo se nadali i mora se vratiti na stari dok ne smislimo što učiniti u vezi s napredovanjem njegove kronične bolesti. Oboje znamo da još jedno pogoršanje znači više neviđene nepopravljive štete na njegovim plućima. Stajali smo tamo u mračnoj, hladnoj adventskoj noći. Križ koji nosimo kao obitelj ponovno postaje težak.
Božić ima smisla samo u svjetlu Kalvarije i uskrsnog jutra. Jaslice i križ ukazuju na istu istinu.
Križ baca svoju dugu sjenu na jaslice u kojima leži dijete Krist. Isto vrijedi za svakoga od nas, čak i usred radosti i svečanosti ovog liturgijskog vremena. Ova stvarnost je opipljivija za sve nas u različitim razdobljima naših života. Nalazimo se licem u lice s križem kada smo pozvani nositi teret kronične ili neizlječive bolesti, gubitka voljene osobe, nezaposlenosti, usamljenosti, siromaštva, neplodnosti ili bilo koje druge nevolje. Upravo u tim vremenima vidimo da Božić ne bi bio važan bez vazmenog otajstva, piše Constance T. Hull.
Bilo bi nemoguće prihvatiti bolnu stvarnost da će se moj suprug – tijekom nekoliko godina ili desetljeća – polako utopiti u vlastitoj krvi, da nije bilo radosti utjelovljenja i ljubavi pokazane nama na križu na Veliki petak. Božić ima smisla samo u svjetlu Kalvarije i uskrsnog jutra. Jaslice i križ ukazuju na istinu da je Krist došao umrijeti za nas, da bismo mogli imati život vječni i osloboditi nas okova grijeha i smrti.
Nije toliko Njegovo rođenje bacilo sjenu na Njegov život i tako dovelo do Njegove smrti; radije je da je Križ bio tu od početka, i bacao je svoju sjenu unazad na Njegovo rođenje. Obični smrtnici idu od poznatog do nepoznatog podvrgavajući se silama izvan njihove kontrole; stoga možemo govoriti o njihovim “tragedijama”. Ali On je išao od poznatog do poznatog, od razloga svog dolaska, naime, da bude “Isus” ili “Spasitelj”, do ispunjenja Njegovog dolaska, naime, smrti na križu.
– Časni Sluga Božji Fulton J. Sheen, Kristov život, 30.
Poziv koji nam Krist – dijete upućuje svakog Božića jest da idemo istim putem do Kalvarije. U tajanstvenom daru Utjelovljenja dolazimo vidjeti koliko će nas ljubav stajati. Sve će nas stajati cijene. Ovo je put do radosti i krajnji put do sreće: umrijeti samome sebi.
Gospodin je ušao u svijet u siromaštvu u hladnoj, mračnoj noći u špilji. On nas poziva u to siromaštvo duha u našem svakodnevnom životu dok učimo biti ispražnjeni od vlastitih želja kako bismo mogli sve predati Bogu. Svaki put kad mi muž kaže da iskašljava krv, podsjetim se na težak križ koji nam je dan. Bog mi pokazuje da moji planovi i moji putovi nisu njegovi. To je isti podsjetnik koji dobijem svaki put kad poželim još jedno dijete, ali još jednom moram prihvatiti da to nije Božja volja. To je podsjetnik koji dobivam svaki put kad se moram boriti da žrtvujem svaki djelić svoje patnje za svećenike. Naši životi nisu naši. Ovaj život je predanje u ljubavi križu.
Moramo zapamtiti da Božić nije odvojen od Velikog petka. Oni su ujedinjeni u svrsi i u osobi Isusa Krista.
Ići k Djetetu Isusu u jaslama u gluho doba noći, ići tom usamljenom cestom do špilje, znači biti voljan predati mu cijelo svoje biće. Ne možemo ući u otajstvo, strahopoštovanje, čuđenje i radost Božića, a da se potpuno ne predamo Bogu. Radost koju doživljavamo u ovom i sljedećem životu ovisi o tome koliko smo spremni predati Bogu. On izlijeva svoju beskrajnu ljubav u nas, ali mi smo ti koji moramo odlučiti prihvatiti je i ono što se traži u toj Božjoj ljubavi.
Stajanje u toj hladnoj prosinačkoj noći sa svojim suprugom usred došašća podsjetilo me da hodočašće jaslicama zahtijeva spremnost s moje strane da sve predam Bogu na križu. Došašće je vrijeme iščekivanja i priprave, ali za radost utjelovljenja možemo se pripremiti samo u mjeri u kojoj se predamo Kristu. Moramo reći “da” vlastitim križevima. Moramo zapamtiti da Božić nije odvojen od Velikog petka. Oni su ujedinjeni u svrsi i u osobi Isusa Krista.
Iskoristimo ove posljednje dane došašća da potpunije predamo svoje živote Kristu. Neka nas On ispuni utjehom, snagom i mirom koji su nam potrebni kako bismo hodočastili do božićnih jaslica bez obzira na križeve koje nosimo u ovom životu. On je uvijek s nama, osobito u mračnim noćima kada težina Križa prijeti da nas sruši na zemlju. On hoda s nama u ovim posljednjim danima došašća i čekat će svakoga od nas u božićnim jaslicama.
Catholic Exchange/ hkm.hr
