Borba protiv napasti mrmljanja: Evo kako primiriti misli i pretvoriti ih u nešto blisko Bogu
Mrmljanje nas ispražnjuje, a molitva nas uzdiže. Misli ne možemo zaustaviti, ali ih zato možemo pretvoriti u molitvu u trenutku kada počnemo mrmljati kako nas ne bi udaljile od Boga i okoline te nam ukrale životnu radost.
Molitva je najbolji lijek protiv mrmljanja, a kako prestati s mrmljanjem, otkrijte u nastavku. Dovoljno je zamisliti lik Blažene Djevice Marije da bi se naše misli primirile, piše portal nedjelja.ba.
Marija nije Bogu prigovarala. Nije trovala svoje misli mračnom kritikom. Budući da stalno mislimo, onda – ili mrmljamo ili molimo. Ili nam se misli pretvaraju u nešto gorko ili u nešto slatko.
Na madagaskarskom jeziku svih sedam darova Duha Svetoga započinju istom slovom – F. Duh Sveti isto započinje sa slovom F. Fanahy Masina. Fanahy je Duh, a Sveti je Masina. Fahendrema – mudost. Fahazavan-tsaina – razum. Fihidianana – savjet. Fankaherezana – jakost. Fahalalana – znanje. Fatiavam-bavaka – pobožnost. Fatahorana – An’andriamanitra – strah Božji.
Ovu iznenađujuću podudarnost primijenimo na naše slovo – m, i stavimo je u vezu s Onom koja je imala najjaču prisutnost Duha Svetoga u sebi i koja je najdublje u sebe primila Njegovih sedam darova. Misliti. Mrmljati. Moliti. Majka Marija.
Nužno mislimo. Ne možemo zaustaviti misli. One izviru iz našeg razuma i šire se po našoj duši i našem tijelu. Mislimo uvijek osim kada spavamo. A misli nas često nagone na mrmljanje. To još zovemo – prigovaranje, ronzanje, žaljenje, odbijanje, žuganje, negodovanje, kritiziranje i tako redom. Sve to zajedno udaljava nas od Boga i ljudi. A i stalno nas ogorčuje. Ne dopušta nam da vedro i radosno živimo.
Po onom pustinjačkom receptu sve naše misli možemo pretvoriti u molitvu. Poznate su istočnjačke stalne molitve. Sjetimo se onoga ruskoga hodočasnika koji je stalno putovao i molio molitvu srca. Njegove su se sve misli prelile u molitvu.
Budući da stalno mislimo, onda – ili mrmljamo ili molimo. Ili nam se misli pretvaraju u nešto gorko ili u nešto slatko. Teško naše misli ostaju negdje u sredini. To znamo i iz Svete povijesti. Izraelski narod je često mrmljao. Sve one koji su ustrajali u mrmljanju progutao je pustinjski pijesak. Mrmljanje nas ispražnjuje. Izolira. Baca u prah. Vodi u pakao. Molitva nas uzdiže. Hrabri. Uspravlja. Ona nam širi misli.
Najjača moliteljica je bila Majka Marija. Nju je prožimao strah Božji (Fatahorana – An’andriamanitra).
Ona, jednostavno, nije mrmljala. Nije Bogu prigovarala. Nije trovala svoje misli mračnom kritikom. Ona se prepuštala. Neka mi bude po Riječi tvojoj! Ona je prebirala u svom srcu sve događaje i prelijevala ih u molitvu zahvale Bogu i vapaja. Ako je nešto poželjno, onda se uzdiže hvala, ako je nešto neugodno i protivno mojoj volji, onda se uzdiže vapaj da Bog promijeni moje srce ili situaciju. Majka Marija nam najdjelotvornije pomaže pri napasti mrmljanja. Dovoljno je zamisliti njezin lik i već otrov otječe, a duša se ispunja slatkoćom.
Majko Marijo, isprosi mi Duha Svetoga da On moje misli odvraća od mrmljanja i drži u trajnoj molitvi zahvale ili vapaja!
