Bog te nije stvorio da bi te odbacio, već da bi te sačuvao
“I ne razmišljaj negativno, jer Bog sve okrene na dobro. Samo vjeruj. I bit ćeš bambus, metrima iznad sviju, s najjačim korijenjem koje nitko ne može uništiti. Jer te On nije stvorio da bi te odbacio, već da bi te sačuvao.
Priča o patnji i poteškoćama u kojima nam je Bog blizu i u kojima ne diže ruke od nas, a ta patnja nam je potrebna da bismo duhovno rasli i sazrijevali.
Jednoga dana odlučio sam odustati. Odjednom sam odlučio dići ruke od posla, veze i duhovnosti. Zapravo, odlučio sam odustati od života. Ali, prije nego što sam odlučio to napraviti, otišao sam u šumu na posljednju šetnju s Bogom.
Rekao sam: „Bože, možeš li mi dati jedan dobar razlog da ne odustanem?“
„Pogledaj oko sebe. Vidiš li paprat i bambus?”- upitao me On.
„Da” – odgovorio sam.
„Kada sam ih zasadio, dobro sam se brinuo o njima. Pazio sam da budu na mjestu gdje ima sunca, zalijevao sam ih. Paprat je brzo rasla i prekrila tlo. Ali, od bambusa ništa. Ipak, nisam dizao ruke od njega. Sljedeće godine, paprati je bilo još više, a od bambusa ni traga. Ipak nisam odustajao. I treća godina bila je ista, kao i četvrta. Ja nisam odustajao. Pete je godine iznikla mala sadnica bambusa. U usporedbi s paprati, bila je ništavna.
Ali, samo šest mjeseci kasnije, bambus je izrastao preko tri metra. Pet godina mu je trebalo da pruži korijenje koje ga je ojačalo i omogućilo mu da raste. Uostalom, ja ne bih stvorio ništa što nema mogućnosti za preživljavanje. Znaš li da si ti u to vrijeme, dok si patio, zapravo pružao svoje korijenje? Kao što nisam dizao ruke od bambusa, ne dižem ih ni od tebe” – rekao mi je Bog.
„Ne uspoređuj se s drugima. Bambus ima sasvim drugačiju svrhu od paprati, ali obje biljke čine šumu ljepšom. Doći će i tvoje vrijeme. I ti ćeš porasti “, dodao je.
„Koliko treba da porastem?” – pitao sam ja.
„A koliko će bambus porasti?” – uzvratio je On.
„Vjerojatno koliko god može!” – rekao sam.
„Upravo tako. Učini me ponosnim pa i ti porasti koliko god možeš!” – rekao mi je Bog.
rlo jednostavno nam prenosi patnju čovjeka koji je poželio odustati prije nego je uopće dopustio da se njegov korijen ureže duboko u zemljinu koru i dadne mu snage da raste.
Zato Bog uvijek i svugdje ima odgovore za nas i naša pitanja. Nekada će odgovor ležati u bambusu, nekada u paprati, nekada u prispodobi ili govoru na Gori. Ali odgovora uvijek ima.
I tada se sjeti da si stavljen na kušnju jer je možeš pobijediti, i da će te najteži trenutci u životu najbolje oblikovati.
I sjeti se da nema veće snage od one koju ti imaš i u rukama i u srcu.
I nema veće ljubavi od one koju ti gajiš prema drugome.
I nitko ne može znati što je dobro za tebe osim tebe samoga. I da nitko nije vrijedan žrtve zbog koje ćeš ti izgubiti sebe.
I upamti da tornada koja prođu kroz naš život samo očiste smeće koje se godinama nakupljalo i koje je trebalo raznijeti. Nije svaki tornado nesreća.
Možeš se nositi sa svim nedaćama, iako ti se nekad čini nemogućim, ali nema toga što ne možeš učiniti. Samo poželi.
I dopusti sebi nekada biti ranjiva, ali zaliječi rane sama, ne daj da ti ih itko proširi. Poljubi gdje zaboli, proći će.
I ne razmišljaj negativno, jer Bog sve okrene na dobro. Samo vjeruj. I bit ćeš bambus, metrima iznad sviju, s najjačim korijenjem koje nitko ne može uništiti. Jer te On nije stvorio da bi te odbacio, već da bi te sačuvao.
I dao ti je put. Uzmi udobne cipele, ne znaš koliko dugo će ti trebati.
