Blažena Ozana Kotorska
Ozana je rođena 1493. u Relezima u pravoslavnoj obitelji Kosić. Neki su joj bliski rođaci bili pravoslavni svećenici, pa čak i biskupi. Krsno joj je ime prema nekim izvorima bilo Jovana, dok je ime Katarina uzela obrativši se na katoličku vjeru.
Djetinjstvo i mladenaštvo provela je čuvajući stoku. Nakon toga je sedam godina služila u imućnoj kotorskoj obitelji. Kod njih se i obratila na katoličanstvo, te je naučivši čitati puno čitala, najviše Sveto pismo. Čuvši na Veliki petak neku propovijed, postala je dominikanskom trećoredicom te je idućih dvadeset godina provela kao rekluza (dobrovoljna zatvorenica), zazidana u jednoj sobici uz neku crkvu. Njezina ćelija je kao jedine otvore imala prozorčić prema crkvi, odakle je mogla pratiti svetu misu, i drugi prema ulici, kroz koji je dobivala hranu i komunicirala s posjetiteljima.
Kada je prva crkva uz koju se nalazila njezina ćelija stradala u potresa, preselila se u sličnu ćeliju uz crkvu svetog Pavla, gdje je provela ostatak života. Imala je vizije različitih događaja iz Isusova života, od rođenja do uzašašća. Kada su je napali demoni, otjerala ih je učinivši znak križa. Bila je duhovna voditeljica mnogim pobožnim ženama i djevojkama Kotora, poučavajući ih duhovnosti i vodeći ih u asketskom životu molitve, odricanja i dobrih djela. Bila je tražena i kao savjetnica, te su joj se mnogi obraćali za pomoć. Kažu da je posjedovala i dar proricanja te viđenja.
Bl. Ozana umrla je na današnji dan 1565. u Kotoru, nakon duge bolesti i zazivajući Ime Isusovo. Sahranjena je najprije u crkvi svetog Pavla uz koju je provela zadnje godine života, a kada su Francuzi nakon napoleonova osvajanja Dalmacije i Boke tu crkvu pretvorili u konjušnicu, moći su joj prenesene u Gospinoj crkvu u Kotoru te su kasnije prebačene u sarkofag koji je izradio poznati hrvatski kipar Antun Augustinčić. Predaja kaže da je Kotor na njezin zagovor više puta bio pošteđen osvajanja i epidemija.
Kult joj je potvrđen 1927. godine a formalno je beatificirana 1934. od pape Pija XI. U tijeku je proces njezine kanonizacije, pa je ovo prilika da molimo kako bi se na njezin zagovor dogodilo ozdravljenje ili čudo potrebno za dovršetak procesa. Časti se u svim hrvatskim krajevima te u dominikanskom redu. U ikonografiji se prikazuje kao dominikanska redovnica s križem u ruci i bičevima, simbolima askeze i trapljenja, položenim uz nju.
