Na blagdan sv. Franje biskup Petar Palić posvetio novu crkvu na Humcu
Mons. Petar Palić, biskup mostarsko duvanjski i apostolski upravitelj Trebinjsko mrkanske biskupije na svetkovinu sv. Franje na Humcu je na svečanoj misi posvetio novu crkvu.
Ovo je bio veliki događaj za župu Humac, stara crkva na Humcu je posvećena davne 1903., a posvećenje nove crkve bilo je za mnoge prvo sudjelovanje u ovom obredu.
Uz predvoditelja biskupa Palića, misi je koncelebriralo dvadesetak svećenika, među kojima gvardijan fra Dario Dodig, župnik fra Ljubo Kurtović, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, te mnogi drugi koji su koji su djelovali na ovoj župi, javlja mrežna stranica Radioljubuski.ba.
Biskup je u propovijedi istaknuo kako obred posvete crkve ima sličnosti sa sakramentima inicijacije za žive osobe. Tako je misa započeta škropljenjem crkve blagoslovljenom vodom.
”Time se prisjećamo svog krštenja kojim smo postali članovi zajednice vjernika, žive Crkve, otajstvenog tijela Kristova”, rekao je biskup Palić.
Kako je istaknuto, obredom posvete crkve se slavi Crkva – zajednica vjernika, naroda Božjega koji se u crkvi-zgradi okuplja.
„Svaka velika religija imala je svoja sveta mjesta na kojima su se ljudi osjećali bližim Bogu… U današnjem evanđelju čuli smo da Isus poučava ženu Samarijanku da nije toliko važno mjesto gdje se klanjamo koliko je važno da to mora biti u Duhu i Istini. A sveti Pavao piše da je svatko od nas Božja građevina, Božji hram u kojem prebiva Duh Sveti… Zar mi današnji kršćani nismo prerasli fizička mjesta, žrtvenike i obredne darove, zašto još uvijek posvećujemo svoje crkve i slavimo obljetnice posvete? Jedan bi od razloga mogao bi biti zato jer je sam Isus tako ozbiljno shvaćao crkve, odnosno hram, odnosno sinagoge.
Svoju javnu službu započeo je propovijedanjem u sinagogi u Kafarnaumu i ključni trenuci u njegovu životu dogodili su se uz hram. Njegovo prikazanje u hramu nakon rođenja, pronalazak Njega samoga u hramu dok kao dijete poučava, njegova molitva i poučavanje, rasprava i ozdravljenja kao odrasloga, njegov sukob s vlastima dok je čistio hram od prodavača i mijenjača… Isus je, kako su primijetili njegovi apostoli, bio veoma gorljiv i revan kada se radilo o hramu, poput tamjana na žaru i odredio je da bi to trebalo biti sveto mjesto. Ono što crkvu čini svetim mjestom i Očevom kućom je ovaj liturgijski čin posvete i ono što se događa nakon toga“, pojasnio je biskup Palić.
