Bez tebe, Gospodine, sve bi u meni bilo mrtvo!
Bez tebe, Gospodine, sve bi u meni bilo mrtvo!
Bez tebe, Gospodine,
sve bi u meni bilo mrtvo, jer jedino ti možeš dati život.
Bez tebe bi sve u meni bilo prazno i šuplje.
Jedino ti si punina, samo me ti ispunjaš.
Bez tebe sve bi bilo žalosno, pusto i dosadno.
Samo iz tebe struji radost i smisao života.
Kako bih podnio bol i kušnju,
kako bih ponio svoj križ, kad tebe ne bi bilo?
Bez tebe bih bio slab, bez moralne snage,
nemoćan odolijevati napastima.
Bez tebe bio bih plašljiv, kolebljiv, nevjeran,
u času ćudljivosti spreman na svašta.
Bez tebe živio bih besciljno bez smislena puta.
Bez tebe bila bi noć, mračna noć,
bez ijedna svijetla koje bi privlačilo moje misli.
Bez tebe ne bi bilo nad ni za svijet ni za mene.
Sreća bi bila daleka, izgubljena, nedostižna.
Na svu sreću, ni ne pomišljam da budem bez tebe:
Ti si moj Gospodine, moj i sve moje.
