Badnji dan i prekrasni običaji kod Hrvata
Badnji dan – Badnjica: je dan prije Božićne mise polnoćke. Za Božić se pripremamo četiri tjedna, a neposredni dan pripreme i iščekivanja Božića je dan prije i naziva se Badnji dan ili Badnjica.
Badnji dan je označen sa sva tri dijela dana: jutrom, danom i večeri. U jutro kada se ustaju kućna čeljad, pozdravljaju se riječima: „Na dobro vam došlo Badnje jutro“, odgovor je. „I s tobom Bog dao zajedno“, tako isto i po danu (Na dobro vam došao Badnji dan….) i u večer (Na dobro vam došla Badnja večer….)
Badnjak: je drvo, od hrasta (duba) veličine cjepanice. Drvo Badnjak ili Badnjaci (riječ je o tri drveta koja se u kuću unose na Badnju večer) usječeno na Badnje jutro stavlja se na ulazu u kuću uza zid, prislonjeni, tu stoje cijeli dan, sve dok ne počne obred unošenja u kuću.
Veličina Badnjaka: U prijašnja vremena Badnjak je bio neodređene debljine i duljine jer se stavljao na ognjište pa je mogao biti deblji i dulji. U novije vrijeme dimenzije Badnjaka su onolike koliki Badnjak može stati u šporet.
To je drvo, odnosno tri drveta, iste ili slične veličine kojega tri osobe iz vana, iz dvorišta, obredno unose u kuću, ne ulaze svih troje zajedno nego jedno za drugim, ulazeći u kuću, tamo gdje su ostala čeljad, izgovaraju pozdravne riječi: „Na dobro vam došla badnja večer“, ostali članovi obitelji i domaćinstva odgovore: „I s tobom, Bog dao zajedno“. Tako sva tri „unositelja“ Badnjaka ponovljeno ulaze s istim pozdravom u kuću. Ostala kućna čeljad ozdravljajući „unositelju“ posipaju ga pšenicom na ulaznim vratima kuće.
Značenje riječi Badnjak: Riječ „Badnjak“ dolazi od staroslavenske riječi “b’deti”, što znači bdjeti, biti budan, čekati. Badnji dan, Badnjak, i Badnja večer označavaju čekanje da bi se pojavilo „mlado Sunce” – Isus Krist i njegovo rođenje.
Badnji dan i post: Crkva ne određuje post i nemrs na Badnji dan, ali je snažan običaj kod katolika da taj dan poste sve do Mise polnoćke.
Pogača za Badnju večer: Na Badnji dan se peču dvije pogače, jedna za Badnju večer, druga za božićni ručak. Pogača za Badnju večer je obično ukrašena s križem, krugovima napravljenim s čašom, a u tijesto se umiješa čeres. Druga pogača je jednostavna, bez ukrasa. Prva se kida rukama, nikako nožem, druga se može rezati i nožem.
Pripremljena pogača za Badnju večer, lomi (kida) se i jede poslije unošenja Badnja i molitve na čast Kristova rođenja. Običaj je da sva kućna čeljad jednom rukom uzmu pogaču u krug i da svatko u simboličnom natjecanju pokušava za sebe otkinuti što veći komad.
Kićenje kuće: U predvečerje mlađi ukućani odu ubrati bršljanovih grana i idu okitit kuću na nekoliko mjesta, tako i sve gospodarske prostorije.
Škropljenje kuće: U predvečerje domaćica kuće uzme kanticu blagoslovljene vode poškropi kuću, moli Vjerovanje i tako obiđe sve prostorije u kući i sve gospodarske zgrade. S domaćicom ne ide nitko, ona to sam čini, ili ako ne može domaćica kaže nekoj drugoj osobi da „poškropi kuću i sve ostalo“.
Božićni ručak: Božićni ručak se priprema na Badnji dan do u Badnju večer. Za Božićni ručak treba biti sve pripremljeno do Badnje večeri. Na Božić se od ručka ne priprema ništa, osim što se pripremljeno iznosi na stol za blagovanje.
Božićna „jelka“: tako se najčešće naziva kod nas, drugdje se često nazivaju „drvce“. Božićna „jelka“ je borić veličine koja pristaje primaćoj sobi, kuhinji ili prostoru gdje se planira staviti i okititi. U prijašnja vremena nije bilo kod nas borića, pa se umjesto borića tražio lijepo izrastao smrik.
Običaj je bio da se poslije unošenja Badnjaka u kuću, molitve, večere, kiti božićna jelka. Kitila su je najčešće samo djeca. Stariji se nisu puno uplitali u dječje radosti, osim što su učinili one poslove koje djeca ne mogu (staviti postolje za jelku, uspraviti je i slično).
Misa polnoćka: sve ono što je rečeno uz Badnjak: svjetlo, čekanje, bdijenje, sve se prenosi na pola noći i na Misu polnoćku. Oni koji mogu, obično to bude mlađarija, idu na Misu, i slavi se prijelaz s Badnje večeri na Božić, čeka se Isusov rođendan, rođendan „Svjetla – Boga“ koji rasvjetljuje ljudsku tamu.
Izlasci na Badnju večer: Nije običaj da kućna čeljad na Badnju večer idu bilo gdje u zaselak, a pogotovu ne negdje dalje, na sijelo, na sjedenje i druženje. Badnja večer se provodi u krugu obitelji. Mlađarija, pred polazak na Polnoćku zađe kod obližnjih prijatelja u susjedstvu, pripreme se za Polnoćku i čekaju čas polaska, ali ni oni ne idu dalje iz zaseoka.
Badnja večer i pucanje: U prijašnja vremena za Badnju večer stariji su pripremali koju napravu malo jačeg pucnja koju bi bacili na prikladno mjesto da se nadaleko čuje. Pucali su i iz oružja oni koji su ga posjedovali i koji su za njega imali odobrenje.
Mlađarija i djeca za Badnju večer pripremali su sitne pucketaljke i naprave s kojima su se zabavljali na Badnju večer i na putu prema crkvi na Misu polnoćke. Petarda nije bilo.
Danas su zabave pucanja drugog stila. Pirotehnika se razvila u nedogled, a zabava prelazi granice lijepoga.
Različiti običaji: u mjestima, područjima, pa i obiteljima različiti su običaji za Badnji dan. Svaki običaj ima svoje značenje. Običaj i obrede Badnjega dana treba čuvati i prenijeti mlađim generacijama.
