Ako želiš naučiti živjeti, slijedi Onoga koji živi!
Ako želiš naučiti živjeti, slijedi Onoga koji živi! Zašto su ti ljudi ostavili sve i odmah pošli za Isusom? Što ga je činilo tako privlačnim? Pokušajte zamisliti prizor prikazan u Evanđelju ove nedjelje.
Isus prolazeći kraj Galilejskog jezera, ugleda četiri ribara kako marljivo rade: Šimuna, Andriju, Jakova i Ivana. Isus im se obraća, Pođite za mnom. Na licu mjesta to rade. Oni “napuštaju” svoje mreže, svoj čamac, svoje kolege, svoje zanimanje, čak i svog oca, i slijede Isusa. Moramo se zapitati zašto.
Ako bolje razmislite, ovi su ljudi imali sve što tražimo u životu: sredstva za život, prihode, sigurnost, položaj. Ili možda ipak nisu? Dolazak ovog čovjeka Isusa u njima budi nešto što dotada nisu iskusili. Budući da ih je Isus vidio, da im je on govorio i da su bili pozvani, shvatili su da žele nešto više. Da su stvoreni za nešto više. I tako su slijedili. Neodoljiva privlačnost ovog čovjeka potaknula je najdublju, latentnu čežnju njihova života.
Sluga Božji Luigi Giussani rekao je, “da Isus zaslužuje naše potpuno povjerenje i da slijedeći ga, doživljavamo neusporedivu puninu u našim životima.” Otac Giussani razmišlja o misteriju sljedećeg: Život je nešto što naučiš prateći onoga tko živi. Slijediti znači postati jedno s ljudima koji vjeru žive sa više zrelosti, uključivši se u životno iskustvo, koje “prenosi” svoju vitalnost u nas. Slijedi novo srce koje se priopćava našem vlastitom, srce drugog koje se počinje miješati u našem životu.
Slijediti znači riskirati. Mogućnost punine života koja još nije doživljena potiče nas da cijeloga sebe posvetimo onome što smo susreli u Onome koji nas poziva slijediti: naše želje, našu osobnost, našu inteligenciju, našu slobodu, našu budućnost.
Papa Benedikt XVI. napisao je da je “‘slijeđenje’ novi smjer za nečiji život – prepušten volji drugoga. Što će reći da je slijeđenje gesta žrtve. Jer bit svake istinske žrtve je namjerno odricanje od sebe kao središta svih stvari koje provodimo kako bismo mogli steći svoje pravo ja susrećući se s istinom koja je izvan nas. Kada pristanemo na vlastito siromaštvo, tada Bog konačno može početi djelovati u nama.
