Jučer, 16. studenog 2020., u 68. godini života preminuo je vukovarski branitelj Davor Markobašić. Ispraćaj pokojnika održat će se danas, 17. studenog u 12 sati na Memorijalnom groblju u Vukovaru.
Supruga Davora Markobašića, Ružica, kao trudnica je ubijena na Ovčari nakon agresorskog zauzeća Vukovara 1991. Prema riječima Davora Markobašića koje je iznio prije više godina za HKV, ubojice njegove supruge još uvijek slobodno žive u Vukovaru. Do svoje smrti nije dočekao pravdu.
Davorova supruga Ružica – jedna od brojnih žrtava čiji ubojice i danas slobodno hodaju Vukovarom
Kada je 18. studenog 1991. agresorska vojska nakon tromjesečnog otpora branitelja okupirala Vukovar, uslijedili su nezapamćeni zločini nad stanovnicima grada i braniteljima. Najstrašnije bilo je na Ovčari, kamo su odvedeni ranjenici i civili iz Vukovarske bolnice. Među njima je bila i Ružica Markobašić, supruga Davora Markobašića, trudnica u šestom mjesecu trudnoće.
O mučenju i smrti svoje supruge Davor Markobašić svjedočio je za HKV:
„Rekao joj je: ti ćeš biti likvidirana i sve svoje stvari daj sestri Ljubici. Odveli su ju najprije u vojarnu gdje su ih nemilosrdno pretukli, a onda ju odveli na Ovčaru gdje su ju trudnu i silovali, a nakon toga pucali u trbuh, pa kada im ni to nije bilo dovoljno, onda su joj u vaginu stavili puščanu cijev da ubiju mojeg nerođenog sina. Potom su ju bacili u masovnu grobnicu s ostalima. Mnogo godina kasnije kad je identificirana, nisam ju mogao pokopati u Vukovaru nego sam ju pokopao u Vinkovcima gdje i danas prebiva. Probajte zamisliti kako je danas živjeti s nakazama koje su takva nedjela činili. Svaki dan ih susrećem na ulici. Osjećam se kao progonjena i izbezumljena zvijer.”
Agresor među svojim vojnicima širio jezive laži o Davoru Markobašiću
Davor Markobašić bio je prvi Vukovarac koji je 1990. došao u Rakitje, u specijalnu policiju iz koje je poslije nastala Prva gardijska brigada. Bio je i prvi Vukovarac koji je u odori specijalne policije s hrvatskim državnim obilježjima došao na božićnu ponoćku u Vukovar 1990. Već tada agenture KOS-a evidentirale su ga i u ljeto sljedeće ratne 1991., u beogradskim Večernjim novostima naručile članak o njemu s najgnusnijim lažima: da je riječ o ZNG-ovcu koji srpskoj djeci reže prstiće i od toga radi ogrlice… – piše HKV.
Ti gnusni članci iz beogradskih tvornica laži kopirani su i dijeljeni četnicima koji su razarali Vukovar kako bi im podigli borbenu spremnost. Gotovo da nije bilo četnika koji nije čuo za Davora Markobašića, a sve radi huškačkog i lažnog članka.
Samo zato što je bila supruga hrvatskog branitelja Davora Markobašića, protiv kojega je agresor širio ovu lažnu propagandu Ružica je, nakon najtežih zlostavljanja, ubijena.
Zadnji sati Ružice Markobašić protekli su u nezamislivim patnjama i agoniji, piše HRsvijet. Tukli su je kao i većinu drugih, a prema nekim svjedočenjima i silovali iako je bilo očito da nosi dijete (bila je u šestom mjesecu trudnoće). Prema svjedočenju njezine tetke Ljubice Došen (na suđenju Slavku Dokmanoviću, 6. veljače 1998. godine), ona je nakon identifikacije zadržana i smještena u autobus s muškarcima:
“Vojnici su je vukli za kaput i ručnu torbu i psovali je: ‘Kurvo, ustaška kurvo, gdje su ti slike, gdje su slike tvog muža kako reže dječje prste i od njih pravi ogrlice?“
Prema iskazima svjedoka na suđenju zločincima koji su izvršili masovno ubojstvo na Ovčari, pred vijećem Specijalnog suda za ratne zločine u Beogradu (tijekom 2005. godine), Ružica Markobašić i njezino nerođeno dijete pogubljeni su na naročito okrutan način.
Potvrđeno je da ju je usmrtio srpski „teritorijalac“.
Izjavio je to na sudskoj raspravi pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu 1.rujna 2005. godine, Božo Latinović, koji je priznao da je i sam ubijao zarobljenike.
Prema njegovom iskazu, ubojica je Zoran Dašić. Ružica je bila u zadnjoj skupini za strijeljanje. Sjeća se da je molila da je ne ubiju, ali joj je on ispucao rafal u trbuh.
Nakon što je krvavi posao obavljen, žrtve su zakopane bagerom.
Ružičin suprug i do smrti je u Vukovaru susretao njezine ubojice
Davor Markobašić rođen je u Zagrebu 1953. godine. S roditeljima kao dijete dolazi u Vukovar šezdesetih godina gdje se školuje, zapošljava i ženi. Sve je po zlu krenulo kada je 1972. dezertirao kao vojnik iz bivše JNA. Bio je u Makedoniji u Strumici odakle je autostopom pobjegao i došao u Vukovar. Zanimljivo da je tada sa sobom donio i pušku koja je u Vukovaru ‘radila’ za vrijeme Domovinskog rata, piše HKV.
Tu se skrivao tri mjeseca dok ga milicija nije pronašla i poslala na robiju u Staru Gradišku gdje je upoznao mnoge političke zatvorenike. Ispričao je i zgodu kada je bio u osiguranju predsjednika Tuđmana 1990. Predsjednik ga je bolje pogledao i pitao: ‘Meni se čini da se mi odnekud poznajemo’? Davor mu je odgovorio: ‘Da, predsjedniče, poznajemo se iz zatvora’. Tad ga je predsjednik Tuđman srdačno izgrlio.
Po izlasku iz zatvora Davor Markobašić upoznaje svoju suprugu Ružicu. Ženi se i dobiva sina koji je kao malo dijete proživio sve strahote Vukovara i danas se nalazi u domu u Dugom Selu zbog narušena zdravlja. Davor kaže da mladić ne čuje i ne vidi. Davorova dva brata također su vukovarski branitelji i oba su teško stradala u ratu. Jednom je amputirana noga, a drugi i danas ima na desetke gelera u tijelu.
Toliko godina nakon zločina na Ovčari i nakon završetka rata, iako su ubojice njegove supruge poznati, oni još uvijek nisu odgovarali za ovaj zločin. Davor Markobašić ih, kao slobodne ljude, susreće u Vukovaru.
Ružica Markobašić samo je jedna od brojnih žrtava čiji ubojice i danas slobodno hodaju Vukovarom. Sve žrtve Vukovara neka počivaju u miru Božjem!
www.medjugorje-news.com/narod.hr
