Govorili su nam kad smo bili djeca, a htjeli smo to čuti…
Svi se sjećamo riječi koje su nam neki ljudi govorili kada smo bili kao djeca. Postojala su 2 načina koje smo čuli: ono što su nam govorili i ono što smo htjeli čuti.
Ono što su nam govorili kad smo bili djeca:
budi miran, idi, polako, požuri, nemoj to dirati, pazi, sve pojedi, operi zube, pazi da se ne zaprljaš, zaprljao si se, šuti, govori kad ti kažem, moli za oproštenje, pozdravi, dođi ovamo, ne motaj se okolo, idi se igrati, ne smetaj, nemoj trčati, nemoj se znojiti, pazi da ne padneš, jesam li ti rekao da ćeš pasti, pravo ti budi, nikad ne paziš, ne znaš ti to, još si premalen, daj, ja ću, zaposlen sam, snađi se sam, pokrij se, nemoj biti na suncu, izađi na sunce, punim ustima se ne govori…
Ono što smo željeli čuti kad smo bili djeca:
volim te, lijep si, drago mi je da te imam, razgovarajmo malo o tebi, nađimo malo vremena za sebe, kako se osjećaš, tužan si, bojiš se, zašto ti se ne da, sladak si, mekan si i savitljiv, nježan si, ispričaj mi što si pronašao, ti si sretan, sviđa mi se kako se smiješ, možeš plakati ako hoćeš, nisi baš zadovoljan, što te muči, tko te je naljutio, možeš mi reći sve što želiš, imam povjerenja u tebe, sviđaš mi se, sviđam li se ja tebi, kad ti se ne sviđam, što ti misliš o tome, drago mi je biti s tobom, želim ti nešto reći, slušam te, kad se osjećaš najnesretnijim, sviđaš mi se takav kakav jesi, dobro da smo zajedno, reci mi ako sam pogriješio…
