Fra Goran Azinović: Oni koji šute i poste u skrovitosti bliži su Bogu od onih koji to svima pokazuju
Isus u Evanđelju otkriva razliku između pravog i lažnog posta. Ponizni vjernici poste u tišini i skrovitosti – i upravo takav post ima najveću vrijednost pred Bogom.
U životu si zasigurno naišao na jednostavne i prekrasne ljude. No, postoje i oni koji za sebe vjeruju da su suviše jednostavni, ali nerijetko su komplicirani pa u svemu katkad dramatiziraju.
Ti pojedinci su takvi i kad je u pitanju post. Naime, kad dođu na ručak, takvi pojedinci ništa ne jedu. Svima oko sebe govore da poste. Dok drugi oko njih jedu, oni požrtvovno gledaju u prazan tanjur i okolo rado pričaju o svom postu.
Takvi ljudi poste od hrane, ali ne i od riječi, jer su komplicirani u svemu, pa čak i u postu.
Gdje god da se pojave, govore o svom postu. Kad ju domaćin ljubazno upita želi li nešto pojesti, takva osoba iznova svima pojasni da posti pa da ne može ništa od ponuđenog jesti. Taj post je goli, mršavi post. Budući da svi odreda znaju za taj post, takva osoba nije ni skrovita ni jednostavna.
No, postoje i ponizni vjernici koji također poste, ali o tome smjelo šute.
Kad ih netko za vrijeme posta pozove na ručak, oni ne žele da se o njima priča pa će radije pojesti ponuđeni im obrok, a nakon toga će idućeg dana tiho i u skromnosti nastaviti sa svojim postom, da ne bi bili u središtu pozornosti.
O tome lijepo govori i Matej u svom Evanđelju pa kaže: „Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti“ (Mt 6, 17 – 18).
Vjernici koji sve tiho čine su toliko ponizni da čak i prekidaju post pa ponovno nastavljaju s njim. Te su osobe i duhovne i skromne. Nikad nisu u središtu nečije pozornosti, pa čak ni kad poste. Post na njihovu licu nije vidljiv jer su umili svoje lice i žive odveć radosno. Njihov post doista je istinski i pravi post.
fra Goran Azinović za hkm.hr
