Koliko krunica trebam izmoliti da bih došao u raj?
Dok je krunica lijepa molitva i mnogi su je sveci stoljećima promicali, lako je pomisliti da sve što trebamo učiniti jest moliti krunicu da bismo došli u raj. Mogli bismo čak pomisliti da trebamo doseći određeni broj izmoljenih krunica tijekom života. Mogli bismo također postati uznemireni ako ne molimo krunicu na određeni dan, misleći da će se Djvica Marija “”naljutiti na nas”.
Na neki način možemo na Gospu projicirati sliku majčinstva koju je za nas oblikovala naša zemaljska majka. Možda je naša majka bila jako zahtjevna, a ako nismo sve radili točno kako treba, bili bismo kažnjeni. Mogli bismo onda zamisliti Blaženu Majku u istom svjetlu, misleći da je ona zahtjevna majka koja je uvijek nezadovoljna s nama.
Je li to istina?
Sveti Ljudevit de Montfort, poznat po svojim učenjima o marijanskoj pobožnosti, označio je ovu vrstu pobožnosti pod naslovom “lažne” pobožnosti u svojoj knjizi Prava pobožnost prema Mariji: Vanjski poklonici su osobe koje čine da se sva pobožnost prema našoj Blaženoj Gospi sastoji od vanjskih praksi. Oni nemaju ukusa osim za vanjštinu ove pobožnosti, jer nemaju vlastiti unutarnji duh. Reći će mnogo krunica; slušat će mnoge mise rastreseno; ići će bez pobožnosti u procesije; upisat će se u svakojake bratovštine. Zabrinuo se da oni koji su najviše zabrinuti za broj krunica koje mole nemaju unutarnju pobožnost prema Mariji: (B) bez popravljanja svojih života, bez činjenja nasilja nad njihovim strastima, ili bez oponašanja vrlina te presvete Djevice. Oni nemaju ljubavi osim za razumni dio predanosti, a da ne uživaju u njezinoj čvrstoći.
Umjesto toga, sv. Louis de Montfort predložio je unutarnju pobožnost koja je imala nježno povjerenje u Blaženu Majku: Nježan je; to jest, pun povjerenja u Nju, poput djetetova povjerenja u svoju voljenu majku. Ovo pouzdanje tjera dušu da joj pribjegne u svim svojim tjelesnim ili mentalnim potrebama, s puno jednostavnosti, povjerenja i nježnosti. Moli pomoć svoje dobre Majke, u svako doba, na svakom mjestu i oko svega; u svojim sumnjama, da se može prosvijetliti; u svojim lutanjima, da se izvede na pravi put; u svojim iskušenjima, da se može poduprijeti; u svojim slabostima, da se ojača.
Ključ raja ne leži u broju krunica koje molimo, niti u devetnicama u kojima sudjelujemo. Krunice i devetnice mogu biti od pomoći ukoliko potiču nutarnju pobožnost. Trebamo promijeniti svoje živote i voljeti Boga iskrenim srcem. Blažena Majka nije stroga disciplinarka, nego majka puna ljubavi, koja se brine za nas i podiže nas kada smo klonuli.
Sljedeći put kada budete molili krunicu, činite to punim srcem. Bog, koji je bogat milosrđem, volio bi da dobro izmoliš jednu krunicu nego mnoge koje samo zagrebu po površini.
