Ova prekrasna rimska crkva čuva srca 25 papa
Jeste li znali da je nekada postojala stoljetna tradicija čuvanja papinskih srca? Ne njihova metaforička srca, nego njihova stvarna srca.
Praksa Katoličke crkve da čuva relikvije svetih kršćana nakon što umru ima dugu povijest, koja datira barem iz 2. stoljeća, ako ne i ranije. Ali jeste li znali da je nekada postojala stoljećima duga tradicija čuvanja papinskih srca? Ne njihova metaforička srca, već njihova stvarna srca.
Uđite u crkvu svetog Vinka i Anastazija u Rimu i unutra ćete pronaći balzamirana srca 25 papa, od pape Siksta V. (koji je vladao 1585.-1590.) do pape Lava XIII. (1878.-1903.). Nažalost, iako čine zanimljive relikvije, niti jedan od papa u to vrijeme nije kanoniziran kao potpuni svetac (iako ih je nekolicina blaženih ili časnih).
Kako su srca tamo završila?
Očigledno, tijekom 16. i 19. stoljeća, bio je običaj ukloniti srce i okolno tkivo s preminule osobe kako bi se spriječilo raspadanje tijela dok se pripremao pogreb. Umjesto da bace srca ili ih pokopaju s osobom, ljudi su odlučili balzamirati papina srca i pohraniti ih u ovu crkvu, pa se razvio običaj. Stoljećima sve do 1820-ih, samo nekoliko desetljeća prije prestanka te prakse, crkva je imala nadimak “Papinska župa”. Nije jasno zašto je ta praksa prestala početkom 20. stoljeća. Tu je i velika zbirka ex voto, odnosno darova, uglavnom metalnih ukrasa s prikazom Presvetog Srca Isusova.
Katolici su ih godinama ostavljali u znak zahvalnosti za uslišane molitve. Iako je papa sveti Ivan Pavao II dao korištenje crkve Bugarskoj pravoslavnoj crkvi 2002. godine, papina srca tamo ostaju do danas.
