Svetica otkriva: Ovo je najgora patnja čistilišta
Čistilište možemo razumjeti samo u svjetlu bezgraničnog Božjeg milosrđa.
Dolazeći odmah nakon pakla i neposredno prije raja, druga od tri knjige koje čine Danteovu Božanstvenu komediju je Purgatorio – Čistilište. U svom devetom pjevanju, Dante stavlja ove riječi u usta anđeoskog čuvara vrata Čistilišta koji, pokazujući svoje ključeve, govori svojim slušateljima: Čuvam ih od svetog Petra – koji mi je rekao da griješim.
U pjesmi, kao i u učenju Crkve, čistilište se može ispravno shvatiti samo kao izraz bezgraničnog Božjeg milosrđa. Jer ovo nije mjesto kazne nego mjesto gdje se, kao posljedica božanske velikodušnosti, grešnici koji se kaju pripremaju za ulazak u Raj. Iako crkveni kalendar ne sadrži blagdan Čistilišta kao takav, imamo njegov ekvivalent. Pada 2. studenoga, neposredno nakon blagdana Svih svetih, i naziva se Dušni dan. Tada nas Crkva potiče da posebno molimo za naše pokojne – supružnike, djecu, članove obitelji, prijatelje i mnoge druge – za koje vjerujemo i nadamo se da su najvjerojatnije sada u Čistilištu.
Katekizam Katoličke Crkve daje ovu sažetu izjavu doktrine Čistilišta: Svi koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, ali još uvijek nesavršeno pročišćeni, doista su sigurni u svoje vječno spasenje; ali nakon smrti prolaze kroz pročišćenje, kako bi postigli svetost potrebnu za ulazak u radost neba. (KKC 1030)
Osim prirodne brige za voljene, osobni interes trebao bi nas potaknuti da obratimo pažnju na mogućnost Čistilišta za sebe. Kao što sv. Ivan Henry Newman ističe, “u jednom smislu, svi kršćani umiru s nedovršenim poslom.” Čistilište je mjesto gdje se dodaju završni detalji. Newman je to istaknuo u jednoj od svojih anglikanskih propovijedi, “Međustanje”. Kao i mnogi nekatolici, prije svog obraćenja bio je neodlučan oko ideje Čistilišta kao takve, ali je već prepoznao potrebu za “vrijeme sazrijevanja” između smrti i neba, i smatrao ga je “velikom utjehom” za svakoga tko ozbiljno razmišlja o takvim stvarima.
Danas, kao i tada, postoje dva velika razloga za to. Jedna se odnosi na očito velik broj ljudi koji su, kaže Newman, ili nemarni, nepokajnički ili glupo uvjereni da će se na samrtnoj postelji preobratiti da će ih na kraju preživjeti. Crkva prema takvim ljudima do sada pokazuje neizmjernu dobrotu, a zatim skreće njihovu pozornost na tradicionalne posljednje stvari – koje uključuju raj i pakao zajedno s čistilištem.
Drugi veliki razlog za sjećanje na one u Čistilištu, ima veze s našom ozbiljnom dužnošću da im pružimo ruku molitvom i pokorom, baš kao što se nadamo da će drugi učiniti za nas kada za to bude vrijeme i potreba.
Sveta Katarina Genovska (1447.-1510.), svetica poznata po svom požrtvovnom služenju bolesnima i siromašnima kao i po svojim mističnim iskustvima, ovako je to izrazila u svojoj raspravi o Čistilištu: Svemogući je tako čist … da ako je osoba svjesna i najmanjeg traga nesavršenosti i u isto vrijeme razumije da je Čistilište određeno da ukloni takve nesavršenosti, duša ulazi u ovo mjesto pročišćenja radosna što prihvaća tako veliku milost od Boga. Najgora patnja ovih napaćenih duša je griješiti protiv božanske Dobrote i ne biti savršena u ovom životu.
