Papa: Tražimo oproštenje od onih koji su povrijeđeni našim grijesima
Papa Franjo je u utorak, 1. listopada u bazilici svetoga Petra predvodio pokorničko bdijenje tijekom kojega je sedam kardinala pročitalo traženje oprosta za grijehe
Sedam kardinala – Gracias, Czerny, O’Malley, Farrell, López Romero, Fernández i Schönborn – bili su glas Crkve koja moli oprost za rane koje „ne prestaju krvariti” među ljudima čije je povjerenje iznevjereno. Te su nakane jednu po jednu čitali u utorak, 1. listopada 2024. u vatikanskoj bazilici tijekom pokorničkoga bdijenja kojim je završila priprema za Redovnu opću skupštinu Biskupske sinode, koja je 2. listopada otvorena svečanim euharistijskim slavljem na Trgu svetoga Petra. Bdijenje je predvodio papa Franjo, što je novost toga drugog dijela Sinode, a on je također napisao te nakane jer – kako je rekao u svom razmišljanju na kraju slavlja – bilo je potrebno naše glavne grijehe nazvati imenom, a mi ih skrivamo ili izgovaramo previše pristojnim riječima….
Prosjaci Očeva milosrđa
Uslijedila su svjedočanstva triju osoba koje su osobno pretrpjele rane prouzročene zlostavljanjem, ratom i ravnodušnošću pred dramom migracija, odnosno o osobama koje su preživjele nasilje svećenika, brodolom i bombe u Siriji.
Mi smo ovdje prosjaci Očeva milosrđa – rekao je papa Franjo te istaknuo – Crkva je uvijek Crkva siromaha duhom i grješnika koji traže oproštenje, a ne samo pravednika i svetaca. Nitko se ne spašava sam, ali jednako je tako istina da grijeh jednoga ostavlja posljedice na mnoge: kao što je sve povezano u dobru, povezano je i u zlu. Samo liječeći bolesne odnose možemo postati sinodalna Crkva – napomenuo je te dodao – Ispovijedanjem počinjenih grijeha možemo povratiti vjerodostojnost u poslanju i liječiti rane.
Poput carinika
Papa Franjo se potom osvrnuo na prispodobu o farizeju i cariniku iz Lukina Evanđelja. Prvi si umišlja da moli, ali zapravo slavi samoga sebe, dok carinik plače i kaje se. Mi smo danas svi poput carinika, oborili smo oči i sramimo se svojih grijeha – rekao je Papa – poput njega ostajemo odostraga, oslobađajući prostor koji zauzimaju umišljenost, licemjerje i ponos. I mi, biskupi, svećenici, Bogu posvećene osobe… Ne bismo smjeli zazvati ime Božje ako ne molimo oproštenje od naše braće i sestara, od Zemlje i od svih stvorenja – napomenuo je Sveti Otac.
Sve brutalnije nasilje
Spomenuvši početak nove etape Sinode Papa je upitao: kako bismo mogli biti sinodalna Crkva bez pomirenja?, te postavio još jedno pitanje: Pred zlom i nedužnom patnjom pitamo: gdje si ti Gospodine? Međutim, pitanje trebamo postaviti sebi – primijetio je – i preispitati se o odgovornostima koje imamo kada ne uspijemo zlo zaustaviti dobrim. Ne možemo očekivati da ćemo sukobe riješiti poticanjem nasilja koje postaje sve brutalnije, iskupiti se nanošenjem boli, spasiti se smrću drugih. Kako možemo ići za srećom plaćenom cijenom nesreće naše braće i sestara?
Raskinuti lance zloće
Ispovijed je stoga prilika da ponovno uspostavimo povjerenje u Crkvu i prema njoj; povjerenje narušeno našim pogreškama i grijesima, te da počnemo liječiti rane koje ne prestaju krvariti, razbijajući ‘lance zloće’ – istaknuo je Papa.
Završna molitva
Na kraju je Sveti Otac uputio završnu molitvu Bogu s još jednom molbom za oprost: “Pomozi nam da obnovimo tvoje lice koje smo unakazili svojom nevjerom”.
Tražimo oproštenje, osjećajući sram, od onih koji su bili povrijeđeni našim grijesima. Svi tražimo oproštenje, svi smo grešnici, ali svi imamo nadu u tvoju ljubav, Gospodine.
