Zašto se na misi uvijek spominju papa i mjesni biskup?
Kad god se misa slavi u rimskom obredu, svećenik imenuje papu i mjesnog biskupa kako bi označili dublju duhovnu stvarnost. Jedna od potrebnih značajki recitiranja euharistijske molitve na misi u rimskom obredu je imenovanje pape i mjesnog biskup.
Zašto?
Znak jedinstva Katekizam Katoličke Crkve objašnjava zašto će svećenik uvijek spominjati ime sadašnjeg pape i mjesnog biskupa usred euharistijske molitve: Cijela je Crkva sjedinjena s Kristovim prinosom i zagovorom. Budući da ima Petrovu službu u Crkvi, Papa je povezan sa svakim euharistijskim slavljem, u kojem se imenuje kao znak i službenik jedinstva sveopće Crkve. biskup mjesta je uvijek odgovoran za euharistiju, čak i kada svećenik predsjeda; spominje se biskupovo ime da označi njegovo predsjedanje partikularnom Crkvom, usred njegova prezbiterija i uz pomoć đakona. zajednica zagovara i sve službenike koji za nju i s njom prinose euharistijsku žrtvu: KKC 1369
Biskup je papin predstavnik, pa je logično da se i on imenuje, jer je on mjesni čuvar jedinstva.
Osim imenovanja pape i biskupa, svećenik obavlja i radnju jedinstva koja je često nezapažena i ima bogatu povijest. Za vrijeme mise svećenik razlomi mali dio posvećene hostije i spusti ga u kalež s posvećenim vinom. To je tihi ritual, koji se lako propušta jer se događa tako brzo. Prema Nikolausu Gihru u knjizi The Holy Sacrifice of the Mass ( Sveta misna žrtva), radnja stavljanja male čestice hostije u kalež ima korijene u ranoj Crkvi, a to je običaj koji je trebao označiti jedinstvo s papom i mjesnim biskupom, piše Aleteia.
Sudjelovanje u istoj svetoj žrtvi smatralo se znakom i zalogom crkvenog zajedništva; Da bi to međusobno dokazali i potvrdili, pape i biskupi slali su drugim biskupima, ili također svećenicima, dijelove posvećenih hostija, koje su primatelji ispuštali u kalež i konzumirali… Taj je običaj postojao u Rimu otprilike do devetog stoljeća. Ondje je Papa nedjeljama i blagdanima slao onim svećenicima koji su bili zaduženi za božanstvenu službu u crkvama u gradu, Euharistiju kao simbol zajedništva s crkvenim Poglavarom i kao znak da su ovlašteni slaviti. Jedinstvo je jedno od obilježja Crkve, a ove male geste pomažu podsjetiti svećenika da je sjedinjen s mnogo većim Tijelom Kristovim.