Mističarka Maria Valtorta: Ovako je sam Isus opisao posljednja vremena i dolazak antikrista
Među proročanstvima skupljenim u bilježnicama velike mističarka Marije Valtorte nalazi se i ona o kraju vremena i antikristu.
Rođena u Caserti 1897., Maria Valtorta stekla je klasično obrazovanje i istaknula se tijekom školovanja po izvrsnom poznavanju talijanskog jezika. U ranim dvadesetima doživjela je napad metalnom šipkom koji joj je trajno oštetio kralježnicu. Bilo je to 1920. godine, više od 14 godina Mariju su prebacivali iz jedne bolnice u drugu u pokušaju da joj se omogući da ponovno hoda, ali 1934. bila je paralizirana od struka prema dolje i ništa se više nije moglo učiniti da se promijeni ova situacija.
Upravo to stanje nepokretnosti omogućilo joj je da se koncentrira na svoje pisanje. Prvo je pokušala napisati autobiografski roman, ali nikada nije dovršen. Godine 1943. dogodila se nevjerojatna stvar: dok je bila na misi čula je glas kako joj se obraća i shvatila je da je to Isus. Od tog trenutka, punih 8 godina postala je prepisivač Isusovih misli, ispisujući 122 bilježnice diktata. koji sadrže neka važna proročanstva.
Među bezbrojnim prijepisima ove mistične zabilješke ističe se ona o dolasku apokalipse i duhovnoj krizi Crkve. Ovo je sadržano u dnevniku od 23. srpnja 1943. i nudi dramatičnu viziju budućnosti svijeta, gdje će ljudi biti prisiljeni iskusiti neizrecivu patnju: “Isus kaže: «Kad dođe vrijeme, mnoge će zvijezde biti preplavljene zavojima Lucifera koji, da bi pobijedio, mora umanjiti svjetla duša. To se moglo dogoditi jer su ne samo laici, nego i crkveni ljudi izgubili i sve više gube onu čvrstoću vjere, ljubavi, snage, čistoće nenavezanosti na zavodljivosti svijeta, potrebnu da ostanu u orbiti svjetla Božjeg.
Razumiješ li tko su zvijezde o kojima govorim? Oni su oni koje sam definirao kao sol zemlje i svjetlo svijeta: moji svećenici. Proučavanje Sotonine akutne zlobe je ugasiti, nadvladavajući ih, ova svjetla koja su svjetla koja reflektiraju moje Svjetlo gomilama. Ako uz toliko svjetla koje svećenička Crkva još uvijek zrači, duše sve više tonu u tamu, intuitivno je kakva će tama satrti mnoštvo kad se mnoge zvijezde ugase na mom nebu.
Sotona to zna i sije svoje sjeme kako bi pripremio slabost svećenstva, tako da ga lako mogu nadvladati grijesi, ne toliko osjećaja nego misli. U mentalnom kaosu bit će mu lako izazvati duhovni kaos. U duhovnom kaosu, slabi, suočeni s bujicama progona, počinit će grijeh kukavičluka, niječući vjeru. Crkva neće umrijeti jer ću ja biti s njom. Ali će doživjeti sate tame i užasa slične onima moje muke, umnožene tijekom vremena jer tako mora biti. Mora biti da Crkva pati onoliko koliko je patio i njezin Stvoritelj, prije nego što umre da bi uskrsnula u vječnom obliku. Crkva mora patiti mnogo duže jer Crkva nije, u svojim članovima, tako savršena kao njen Stvoritelj, i ako sam ja patio sate, ona mora patiti puno više.”