Nakon smrti moramo proći dva suda: Evo kako će se suditi na jednom, a kako na drugom
Preko zida oltara vatikanske Sikstinske kapele proteže se Michelangelova veličanstvena freska “Posljednji sud”. Propovijedi o Sudnjem danu danas su rijetke, tako da čak i katolički posjetitelji kapelice mogu ponekad biti zbunjeni zadivljujućim slikama freske – da ne spominjemo biblijske odlomke koji su nadahnuli rad. Posebno se katolici često pitaju zašto Crkva uči da ljudska bića prolaze kroz dva suda: jedan u trenutku smrti pojedinca i drugi na svršetku svijeta. Zašto bi božanska pravda zahtijevala drugi sud?
Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo potpunije razumjeti što se događa u svakoj presudi. Crkva potvrđuje da će jednog dana svatko od nas biti pozvan na odgovornost za svoj život, s Kristom kao sucem. Taj trenutak dolazi u trenutku smrti. “Određeno je da ljudi jednom umru, a poslije toga sud” (Heb 9,27). Smrću se prekida vrijeme koje je pojedinac dobio za prihvaćanje ili odbacivanje Božje milosti.
Odluku osobe za ili protiv Boga potvrđuje, da tako kažemo, sam Bog. Ova prva, pojedinačna prosudba poznata je kao posebna prosudba. Duša pokojnika, bez svog tijela, odlazi u pakao ili u raj, a za one koji su vezani za nebo putovanje može uključivati proces pripreme za čišćenje koji se naziva čistilište (vidi Katekizam Katoličke Crkve, br. 1022). Što je onda preostalo da Božja pravda ostvari? Kao što konačno dolazi vrijeme obračuna za pojedinca, tako dolazi i za svijet u cjelini.
Ovaj budući dan donijet će kraj sadašnjeg doba s onim što Crkva naziva općim sudom. Toga će se dana, kako naviješta Vjerovanje, Krist “vratiti u slavi suditi žive i mrtve” (vidi Mt 25,31-46; Otk 20,11-13). Zašto se Krist vraća na zemlju? Privesti ljudsku povijest pravednom kraju, tako da, kako kaže Vjerovanje, “Njegovom kraljevstvu neće biti kraja.” Božanska pravda u svojoj punini zahtijeva da se nepravde ovoga svijeta isprave. Zahtijeva definitivan kraj moći zla. Dakle, ishod Kristova povratka je prestanak ljudskog zlodjela na zemlji, kada će pakao i njegovi ljudski saveznici biti potpuno pobijeđeni, a Bog će biti “sve u svemu” (vidi 1 Kor 15,23-28).
Ali postoji mnogo više. U trenutku smrti, tijelo i duša pojedinca su odvojeni. Po Kristovom povratku, prije općeg suda, duše mrtvih ponovno će se sjediniti s tijelima koja su imala u životu na zemlji (vidi Iv 5,28-29; 1 Kor 15,12-23.51-57). Zbog ovog općeg uskrsnuća, tijela blaženih moći će sudjelovati u nebeskim radostima, dok će tijela prokletih morati podnijeti svoj dio paklenih muka. Nakon što se duše i tijela ponovno spoje, Krist, naš sudac, pozvati će sve ljude na odgovornost u najjavnijim presudama. “Nema ništa tajno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati. Što god ste rekli u tami, čut će se na svjetlu, a što ste šapnuli iza zatvorenih vrata, razglasit će se po krovovima“ (Lk 12, 2-3), upozorio je Isus. Kada Gospodin ponovno dođe, sveti Pavao je izjavio: “On će iznijeti na vidjelo što je skriveno u tami i razotkrit će pobude naših srdaca” (1 Kor 4,5).
Zašto mora biti javno?
Zašto taj obračun mora biti javan? Kada priznamo sve pojedinosti naših života pred Kristom i ostatkom ljudskog roda, i kada drugi učine isto u našoj prisutnosti, svi ćemo biti prisiljeni prepoznati i priznati puni učinak na druge onoga što smo učinili i što nismo uspjeli učiniti. Pravda zahtijeva takvo priznanje i priznanje. Ipak, milosrđe i ovdje igra ulogu. Suočiti se s istinom i priznati je, ispijajući čašu srama sve do taloga pred svijetom koji to promatra, bit će bolan obračun. Ali za Božje prijatelje, to može poslužiti kao dio procesa pročišćavanja koji je neophodan da se pripreme za nebo. Istodobno, toga će dana Božji prijatelji lakše oprostiti.
Kad se razotkrije potpuna slika njihovih života, konačno će početi cijeniti borbe onih koji su ih uvrijedili: terete koje su morali nositi, rane koje su pretrpjeli od grijeha drugih i ograničenja koja su im stavljena okolnostima skrivenim pogled. Druga važna posljedica ovog javnog suda je da će svima otkriti ljubav i mudrost Božje providnosti u svemu. Koliko smo puta u ovom životu, kada nas nevolja iskušava, u iskušenju da se zapitamo brine li Bog doista za nas ili zna li doista što čini? Na posljednjem sudu ćemo moći vidjeti sve čimbenike u Božjim odlukama, sve aspekte Njegovog plana. Tog dana ćemo Mu moći reći: “Napokon razumijem; Tvoje ophođenje sa mnom mi konačno ima smisla. Kad su se dogodile loše stvari, trebala mi je vjera da vjerujem da me nisi napustio. Ali sada je moja vjera postala vid.” Pravda zahtijeva da se Božja Providnost opravda. Opća presuda pruža takvu opravdanost.
Pravda i Istina
Kad je Krist prvi put došao na Zemlju, bitan aspekt Njegove misije bilo je otkrivenje – da nam pokaže istinu o Bogu, nama samima i našem svijetu. Njegovo poslanje nije dovršeno, dakle, dok istina ne bude potpuno otkrivena svakom ljudskom biću i dok je u potpunosti ne prizna svako ljudsko biće i svaki anđeo, pali ili nepali, također. U ovom sadašnjem životu, tijekom cijele ljudske povijesti, oni koji su odbacili Boga i Njegovu istinu obično se opiru priznavanju svojih pogrešaka i prijevara. Ali tog posljednjeg dana neće imati drugog izbora nego to učiniti. “Svi ćemo stajati pred Božjim sudom; jer je pisano,” navaljivao je sveti Pavao, citirajući proroka Izaiju: “’Živ sam ja, govori Gospodin, svako će koljeno kleknuti preda mnom i svaki će jezik hvaliti [ili ispovijedati] Boga.’ Tako [onda ] svatko će od nas sam za sebe dati račun [Bogu]” (Rim 14,10-12).
Hvaliti Boga znači govoriti istinu o tome tko je On, objaviti Njegove divne osobine. Priznati (alternativni prijevod) znači doslovno složiti se s Bogom, “reći isto što i” Bog. Oba prijevoda ukazuju na istu stvarnost: Na kraju će svatko od nas morati prepoznati Boga kao Svemogućeg Gospodara svih stvari; svatko od nas će morati priznati istinu o Bogu, sebi i našem svijetu – sviđalo se to nama ili ne. I ovo je dio pravde. Dužni smo sebi i drugima misliti i govoriti ono što odgovara stvarnosti. Razmotrite koliko je ljudi kroz povijest učinjeno užasno nepravo, ali je nedjelo zataškavano ili poricano. Oni čekaju Sudnji dan jer žele da se istina kaže, da se viče s jednog kraja svemira na drugi. I tako bi i trebali.
Može li Bog doista biti pravedan ako je na kraju dopustio da strašna istina zauvijek ostane skrivena i dopustio svijetu da održava svoje zlonamjerne laži? Oni koji su pogriješili mogu otići u pakao uporno odbijajući Božji oprost. Ali prije nego što odu na svoje prokletstvo, od njih će se tražiti da priznaju Bogu i svijetu istinu o svojim nedjelima. Opći sud se mora dogoditi jer istina mora trijumfirati. Opći sud bit će dan božanskog gnjeva otkrivenog protiv zloće. Tog dana, prijatelji Božji, kao i oni koji su od sebe učinili Njegove neprijatelje, imat će dovoljno razloga za drhtanje. Ipak, bit će to i dan radosne proslave za one koji ljube pravdu, koji ljube istinu i koji ljube Gospodina Isusa. I mi bismo trebali gledati u dan kada će se božanski Sudac vratiti da ispravi svijet. Čeznući za Njegovim pojavljivanjem, možemo se pridružiti starim kršćanima u njihovoj žarkoj molitvi: “Dođi, Gospodine Isuse!” (Otk 22,20).
Božja pravda
Spoznat ćemo krajnji smisao cjelokupnog djela stvaranja i cjelokupne ekonomije spasenja i razumjeti čudesne putove kojima je [Božja] Providnost vodila sve prema konačnom cilju. Posljednji sud će otkriti da Božja pravda pobjeđuje sve nepravde koje su počinila Njegova stvorenja i da je Božja ljubav jača od smrti. — Katekizam Katoličke Crkve, br. 1040 Sin Čovječji Kad Sin Čovječji dođe u slavi svojoj i svi anđeli s njim, sjest će na prijestolje svoje slave i svi će se narodi okupiti pred njim. I razlučit će ih jedne od drugih, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce s desne strane, a koze s lijeve strane. Tada će kralj reći onima s desne strane: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega. Primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.” — Matej 25:31-34
