Razgovor sa vidjelicom Marijom Pavlović – Lunetti

Župljani Međugorja, među njima i novinar Večernjaka, nazočili su ukazanju Blažene Djevice Marije vidjelici Mariji Pavlović Lunetti prošlog petka i subote, sudjelujući u molitvi na jedinstvenom događaju u svijetu.

• 3 snažne pouke o svetosti iz života svete Cecilije
• Molitva Isusu u trenucima patnje i teške bolesti
• Biskupsko ređenje mons. Mladena Vukšića je u subotu 23. studenoga
• Čudotvorno raspelo na Čiovu ostalo neoštećeno u požaru
• Molitva i litanije svetoj Ceciliji

– Ovdje nas je Gospa Kraljica sve promatrala. Rekla nam je da molimo i sve nas je blagoslovila – rekla je nakon ukazanja Marija Pavlović Lunetti nazočnim župljanima i hodočasnicima te autoru ovih redaka koji je jedini fotografirao ukazanje.

S obzirom na to da su svi zabrinuti u doba pandemije koronavirusa, vidjelica nas je ohrabrila: – Krunica je spas od korone – kazala je. Zbog zatvaranja granica nije bilo hodočasnika iz cijelog svijeta. Međutim, molitveno ozračje s ljudima iz Međugorja vladalo je u njezinoj obiteljskoj kapelici u Bijakovićima u župi Međugorje.

– Dođite opet – s velikim osmijehom kazala je na kraju vidjelica Marija i uputila se na večernju svetu misu koja se slavila na vanjskom oltaru u 19 sati. Tako smo i učinili, a sutradan smo, u želji da doznamo što Marija osjeća te kako tumači ovaj fenomen i današnje vrijeme, otišli u Bijakoviće, boravili u njezinoj obiteljskoj kapelici, razgovarali i nazočili ukazanju. Od svećenika bio je Talijan Antonio Cotelemo iz zajednice Novi horizonti, koji je molio i jedan dio krunice.

Molitva i krunica Ukazanje se dogodilo u 18.40 u obiteljskoj kapelici. – Navikla sam na svakodnevne susrete s Gospom. Stalno te Gospine poruke promišljam u glavi, pa tako i sada – kazala nam je Marija Pavlović Lunetti. Najprije su se molila Radosna otajstva krunice, a nakon toga i Žalosna. Molio je i talijanski svećenik, a ukazanje se dogodilo kada su nazočni počeli moliti “Slava Ocu”.

Tada je molitva prestala. Vidjelica Marija podignula je glavu. Usne su joj se micale, a mi je nismo ništa čuli. Samo se u prostoriji čuo tihi plač malog djeteta koje je u naručju držala majka. Ukazanje je trajalo nešto više od tri minute i onda je molitva nastavljena. Nakon ukazanja i molitve nastavljamo razgovarati. – Koja je najveća Gospina poruka? – upitao sam vidjelicu, na što mi je kratko i jasno odgovorila: “Obraćenje”.

Razgovarali smo i o aktualnom vremenu. – Ja mogu samo nagađati da je riječ o novom trenutku i za Međugorje vezano uz međugorske poruke i koronavirus. Neki me pitaju hoće li biti smak svijeta i je li ovo smak svijeta. Odgovaram: “Ma, kakav smak svijeta!” Bog nam daje novu priliku i mogućnost da otvorimo svoje srce Njemu – naglašava vidjelica Marija. Pod snažnim dojmom krenuli smo u šetnju Međugorjem.

Marija Pavlovićm Lunetti je neobično obična žena, supruga i majka četvero djece. Prisjećajući se, sada sam svjestan da Marija nije reagirala na plač djeteta ni na blic našeg fotoaparata tijekom ukazanja. Vidjelica Marija rođena je u Bijakovićima u župi Međugorje 1. travnja 1965. godine. Gospa joj je do sada povjerila devet tajni. Očekuje još jednu. I dandanas ima svakodnevna ukazanja.

Molitvena nakana zadana od Gospe joj je molitva za redovnike i redovnice i za duše u čistilištu. Nakon ukazanja Marija nam je rekla i da se od ovog ponedjeljka od 5 sati moli krunica na Podbrdu za svećenička zvanja u međugorskoj župi. U obiteljskoj kapelici vidjelice Marije u oltar je urezana riječ “mir”, a na zidu stoji umjetnička slika pokojnog fra Slavka Barbarića. Međugorje nada mnogima “Mir, mir i samo mir. Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i među ljudima”, Gospine su riječi. Prvog tjedna vidiocima je kazala: “Ja sam Kraljica Mira”.

I od tada usmenom predajom Gospino Međugorje postaje jedno od najvećih kršćanskih mjesta mira i molitve u svijetu. Već trideset i devet godina od prvih vijesti o ukazanju na Podbrdu u Bijakovićima. Od toga 24. lipnja 1981. godine ova hercegovačka župa Međugorje s tek nekoliko tisuća stanovnika ucrtana je na mnoge svjetske karte. Milijuni hodočasnika pohrlili su u kamenjar, na brežuljak za kojeg bi materijalisti rekli da je bezvrijedan jer, osim šipražja, škrte zemlje i stijene pržene suncem, ne nudi previše. Međugorje je, međutim, mnogima ponudilo nadu.

Tražeći rješenja u nagomilanim problemima, u crkvu svetog Jakova, na Podbrdo ili na brdo Križevac, tri glavne točke međugorske župe, pohrlili su ljudi svih boja kože, od običnih radnika do hollywoodskih zvijezda. Milijardama izrečenih molitvi na svim svjetskim jezicima tražili su duhovno utočište, vapili za ozdravljenjem ili jednostavno čeznuli za mirom. A, rade to i danas, jer snaga Međugorja ne blijedi. Hodočasnici u Međugorju stvaraju sliku svjetskog središta, šire toleranciju, svojim ponašanjem pozivaju na jednakost svih rasa i naroda, šire pozitivne vibracije.

Znajući za povijest BiH, za stradanja u ratu devedesetih godina prošlog stoljeća, mnogi će se zapitati i je li Gospin poziv na mir 1981. godine bila najava krvavog rata na ovim prostorima. No, i to je samo jedan od misterija Međugorja, u čijem je zajedničkom nazivniku opet molitva, a ne špekulacija ili nagađanje.

www.medjugorje-news.com/vecernji.ba