VICKINA NEUSTRAŠIVOST OSTAVIT ĆE VAS BEZ DAHA!
Prvi dani Gospinih ukazanja bili su teški. Najveće breme nosili su vidioci i njihove obitelji te i sami pojedini mještani Bijakovića i Međugorja.
- 3 snažne pouke o svetosti iz života svete Cecilije
- Molitva Isusu u trenucima patnje i teške bolesti
- Biskupsko ređenje mons. Mladena Vukšića je u subotu 23. studenoga
- Čudotvorno raspelo na Čiovu ostalo neoštećeno u požaru
- Molitva i litanije svetoj Ceciliji
Tadašnja komunistička vlast bila je uvjerena da su Gospina ukazanja ustvari djelo ljudi, usmjereno rušenju tadašnje Jugoslavije. Na samim početcima ukazanja djeca su često bila vođena na ispitivanja u policiju , bila su često i kod psihijatara koji su mogli samo utvrditi da su djeca(Vidioci) potpuno normalna.
Dovoljno je samo reći da bi i sama djeca(Vidioci), poslije tortura tadašnjih političara , imala narušeno psihičko zdravlje da nisu bili pod zaštitom Gospe-Kraljice mira.
Iz knjige Darke Pavičića “Međugorje – prvih sedam dana” donosimo jedan od događaja Vicki, tadašnjih prvih dana Gospinih ukazanja.
“Vodali su nas i liječnicima. Najprije su nas vodili u SUP u Čitluk, pa su nas vodili psihijatrima u Mostar, tako da su to odmah ispitali, malo da pogledaju jesmo li u redu. Ljudi su odmah odgovorili, što se njih tiče da su djeca u redu, ali su nam u SUP-u (miliciji) rekli da šestero djece hoće srušiti Titovu Jugoslaviju.
Ja sam im odmah rekla: „Vi kažite što se srušilo, mi ćemo odmah napraviti“. Rekli su mi da će me, ako nastavim tako, zatvoriti dolje u podrum gdje ima miševa, a ovi će drugi ići. Kažem im ja: „Veći od mene nisu, nema problema“. Malo su nam kao prijetili pištoljem, da nas uplaše kao djecu, pa onda govore da će mome tati uzeti putovnicu, da će se vratiti kući i više neće moći ići u Njemačku… a ja sam rekla: „Kako god drugi žive ovdje, tako ćemo i mi…“ Da meni netko prijeti, da bude veći od Gospe – nikada! – prisjeća se toga dana Vicka Ivanković.”
www.medjugorje-news.com/(Iz knjige “Međugorje – prvih sedam dana”)Fotografija: Arhiva Zlate Ivanković©
