Je li Isus znao da će uskrsnuti?
Evanđelisti Matej i Luka izvješćuju da je Isus u tri različite prilike rekao svojim apostolima da će biti ubijen i da će uskrsnuti trećeg dana (vidi Mt 16:21; 17:23; 20:19; Lk 9:22; 18:33; 24:6-7).
Na prvi pogled čini se da ove riječi čine Isusovo prihvaćanje smrti prilično jednostavnim: “Da, umrijet ću okrutnom smrću, ali za tri dana ću ponovno biti živ.” Ali Isus je iznio ovo predviđanje za ohrabrenje apostola, kao što je učinio u preobraženju. Čak i da se tijekom cijele svoje muke naš Gospodin sjećao da će uskrsnuti, to sjećanje ne bi umanjilo agoniju koju je pretrpio u bičevanju i razapinjanju. Njegova agonija bila je jedinstvena. Patio je kao što nijedno ljudsko biće nikada nije patilo niti može patiti.
U svojoj propovijedi o “Duševnim patnjama našega Gospodina u njegovoj muci”, kardinal John Henry Newman nudi dragocjen uvid. Čini se, kaže on, da patnja našeg Gospodina nije bila intenzivna jer je znao da je nevin i da će uskrsnuti trećeg dana. Ali, kaže kardinal, moramo se sjetiti da se naš Gospodin u svojoj muci “podvrgao patnji, i to promišljeno i smireno”. Kardinal Newman je vjerovao da je u svom savršenom poistovjećivanju s nama grešnicima, Isus povukao iz svog uma svu svijest o svojoj nevinosti i svom konačnom trijumfu.
U svojoj muci, “mislio je samo na sadašnji teret koji je bio na Njemu, i koji je došao na zemlju da održi.” Kao potpuni čovjek i potpuni Bog, Isus je trpio agoniju ne razmišljajući o budućnosti. Savršeno nevin, potpuno ljudski, potpuno božanski, naš je Gospodin zaronio u dubine patnje kojoj se niti jedno ljudsko biće ne može približiti.
