14-godišnji dječak bio je najmlađa osoba osuđena na smrt, a 70 god. poslije dokazana mu je nevinost
14-godišnji dječak George bio je osuđen za ubojstvo i pogubljen. 70 godina poslije sudac dokazao njegovu nevinost George Stinney Jr. bio je najmlađa osoba osuđena na smrt u SAD-u. Pogubljen je na električnoj stolici 1944. godine, piše pater Stjepan Horvat na svom fb profilu.
Tijekom suđenja, do dana pogubljenja, u rukama je uvijek nosio Bibliju, tvrdeći da je nevin. Optužen je za ubojstvo dvije bijele djevojčice (11 i 7 godina). Njihova tijela pronađena su u blizini kuće u kojoj su dječak i njegovi roditelji živjeli. Visok 150 centimetara i težak 43 kilograma, 14-godišnji George bio je najmlađa osoba osuđena na smrtnu kaznu Svi porotnici bili su bijelci. Suđenje dječaku trajalo je samo 2 sata i osuđen je 10 minuta kasnije.
Dječakovi roditelji nisu primljeni u sudnicu kako bi bili uz dijete koje je bilo nasmrt preplašeno.
Prije pogubljenja, George je proveo 81 dan u zatvoru bez mogućnosti da vidi svoje roditelje. Držali su ga u izolaciji 80 milja od rodnog grada. Nije mogao nikoga vidjeti niti s kim razgovarati. Imao se pravo braniti – bez prisutnosti roditelja i odvjetnika. Ubio ga je strujni udar na glavi od 5,380 volti. Visok 150 centimetara i težak 43 kilograma, 14-godišnji George bio je najmlađa osoba osuđena na smrtnu kaznu, piše Daily Mail.
Bio je toliko malen da su na električnu stolicu morali staviti knjige kako bi mu glava doprla do elektroda. 70 godina kasnije, njegovu je nevinost konačno dokazao sudac u Južnoj Karolini. Djevojke su umrle od udarca gredom u glavu. Pojedinost je bila ta da je greda težila 19,07 kilograma. Stoga nije postojao fizički način da je dijete podigne, a kamoli da ih ubije. 70 godina kasnije, njegovu je nevinost konačno dokazao sudac u Južnoj Karolini. Djevojke su umrle od udarca gredom u glavu.
Pojedinost je bila ta da je greda težila 19,07 kilograma. Stoga nije postojao fizički način da je dijete podigne, a kamoli da ih ubije. Stephen King je, inspiriran ovim slučajem, napisao knjigu pod naslovom “Zelena milja”. Objavljena je 1999.
