Maria Simma: Duša iz čistilišta rekla mi je da ga je ova mala molitva spasila da se ne izgubi za svu vječnost
Maria Simma je austrijska pobožna katolkinja koja je u 25. godini života po prvi put imala izvanrednu milost, susresti dušu iz čistilišta. Pojavio se u viziji jedne noći. Koračao je naprijed nazad u njezinoj sobi. Zbunjena poviče mu: “Tko si ti? Ali, nije dobila odgovor. Tad je iskočila iz kreveta i pitala ga: “Kako ste ušli ovamo, odlazite! Nije dobila odgovor, ali je otišao.
Međutim kad se vratila u krevet ponovno se pojavio, a ona je ostala promatrati ga bez da ga išta pita te je razmišljala o onome što se upravo događa.
Sljedećeg dana otišla je svom župniku o. Alfonsu Mattu te mu rekla sve što se dogodilo. Tad joj je on rekao da bi to mogla biti duša iz čistilišta. Poučio ju je da ako se opat pojavi da ga ne pita tko si, nego što trebaš od mene?
Sljedeće noći čovjek se opet pojavio i koračao naprijed – nazad. Marija je odmah pitala: “Što želiš od mene?” Čovjek se zaustavio okrenuo prema njoj te rekao: “Molim te da prikažeš tri svete mise za moje nakane i ja ću biti oslobođen.”
Ponovno je otišla župniku te mu ispričala što se dogodilo, a župnik ju je uputio da zaista jest u pitanju siromašna duša čistilišta, te da ako se budu pojavljivali da im pomogne.
Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. I to stotine njih, po pomoć, po molitvu. Duše su s njom razgovarale a rekle su da najveću bol imaju jer ljudi, njihovi najmiliji koji su ostali na zemlji zaboravljaju na njih, ne mole za njih, ne prikazuju svete mise i ne shvaćaju da duše iz čistilišta žive od naših molitava i milosti Božje.
Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili „usmjeravala“ na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.
Jedna molitva iz srca
Simma je često novinarima odgovarala na pitanja o dušama o čistilištu, a njezine su riječi potresle milijune ljudi diljem svijeta. Jednu je takvu potresnu priču ispričala Nickyju Eltzu u intervju, a odgovarajući na pitanje:
– Možete li mi dati primjer gdje je vrlo mala molitva napravila veliku razliku?
‘Da, svaka najmanja molitva se uslišava. Čekaj da razmislim. O da, i ovdje se opet radilo o Jadnoj duši koja mi je došla prije nekoliko godina.
‘Jedne večeri se pojavio čovjek i nakon što mi je rekao što mu je potrebno dostaviti, ostao je stajati ispred mene i pitao: “Poznaješ li me?” Morala sam odgovoriti ne. Zatim me podsjetio da je prije mnogo godina, 1932., kada sam imala samo sedamnaest godina, nakratko putovao sa mnom u istom kupeu vlaka do Halla, u Austriji. Onda sam se sjetila. Ogorčeno se žalio na Crkvu i na vjeru, a ja sam smatrala da moram odgovoriti na to govoreći mu da nije dobra osoba da ruši takve svete stvari. Ovaj odgovor ga je iznenadio i iznervirao, a on mi je tada rekao:
“Još si premlada da bih ti dopustio da mi držiš predavanja.” I jednostavno nisam mogla odoljeti da ne budem malo gruba i uzvratila sam mu: “Ipak, ja sam pametnija od tebe!” to je bilo to, zario je glavu u svoje novine i nije rekao više ni riječi. Kad je naišla njegova postaja i izašao iz kupea, jednostavno sam se molila ispod glasa: “Isuse, ne dopusti da se ova duša izgubi.” A sada kada je bio sa mnom, rekao mi je da ga je ta mala molitva iz mog srca spasila da se ne izgubi za svu vječnost.”
